Quote:
sunflowers kaže:
pozdrav svima...
podijelila bih svoje iskustvo i stavove
prije 3mj. umro mi je tata s kojim sam bila jako povezana za njegova života
u ovom materijalnom svijetu, umro je iznenada i bio je to šok za sve.
- prihvatila sam njegov odlazak u drugu dimenziju sa stavom da je on tako htio
(nikada se nije uklapao u ovaj sustav životnih obrazaca)
te da je sada našao "mir" , tako sam se tiješila da ne trebam patit jer je to njegov put duše i nadala se susretu u onoj dimenziji da mu predam ljubav koja me ispunjava a on ju je stvarao.
usnula sam san... jeli to susret?
u rodnoj kući pokojnih bake i djeda(umrli su prije 4god. - također bili smo bliski)
njih troje, sve puno ljubavi, grlimo se - tada osvijestim da sam u snu.
svi su bili u bijelom i sretni, smireni...a ja dišem jako plitko skoro kao da se gušim, pričala sam samo sa bakom a s njima gestom ne vokabularom.
baka mi objašnjava kako smo u međuprostoru u kojem ne smijemo dugo boraviti, te da zato tako dišem i da je to za mene vrlo opasno jer sam na granici, a i njima je vro teško doći.
opraštamo se, vani je zora i tri elipsaste izmaglica svijetla kojih se bojim a jako me privlače te mi baka preusmjerava pažnju i govori da je to za njih,
govori mi da su me došli posjetit i da nezna hoće li moći opet doći ali neka ja znam kako je uvijek netko od njih uz mene.
postavljam joj pitanje postoji li "vrhovna energija, bog, hare krišna i dr."
kakva sam ja za njih energija...
budim se u drugi san uzimam sat na njemu je 5h vani je zora,
konačno se budim u stvarnosti uzimam sat vani je 5h.
|
ako si bila svjesna da sanjaš, onda si zaista bila u "međuprostoru". Za sve vas, odgovore na vaša pitanja možete naći u knjizi silvije braun: knjiga snova.
odlična knjiga, dobila sam gotovo sve odgovore koje su me godinama mučila.