|
primjetila sam da nas puno sanja djedove....
Prije godinu dana mi je umro djed, jako sam se vezala za njega i dosta me pogodila njegova smrt. Ispočetka sam ga sanjala često, al poslije sve rijeđe.
Nakon par mjeseci sanjala sam;
Ležim u svom krevetu i otvore se vrata moje sobe, pomislila sam; možda je djed i ustala sam iz kreveta i otišla vidit tko je otvorio vrata.
Kad je tamo bio on, bio je mlađi nego ga ja pamtim, ušao je u moju sobu sa osmijehom na licu,
stao kod prozora i ja sam ga zagrlila i pitala ga kako je. Rekao mi je; "dobro sam, došao sam da vas vidim"
i to je bilo to...
nakon možda više od pola godine, tj. danas.
spavala sam, odjedom se od nekud stvorila prekrasna bijela svijetlost, zlatno - bijela (nikad u životu nisam vidila takvo nešto)
Po stepenicama je dolazio moj djed i vodio za ruku djete od par godina (možda 3 g.), (ovo za djete mi je jasno,mislim da je to moje djete)... smijao se i ja sam ga opet zagrlila i pitala ga kako je. on je odgovori da je dobro i nešto mi je šapnuo na uho al ne sjećam se što....
bilo je dosta realno, a opet tako nadnaravno....
ne bojim se ovog sna, nego dapače, baš mi je drago... želim vjerovat da je to zaista bio on.
iako je možda to sve plod moje mašte, nisam se uopće u zadnje vrijeme opterečivala takvim stvarima, a ipak min je došao u san.... predivno iskustvo...
|