Tema: Down sindrom
Pogledaj jedan post
Old 03.05.2006., 14:33   #284
Sestra je mirna, bucko je, bila je slabo pokretna kod tetke (koja ju je stalno utopljavala, oblacila po 2-3 majice na nju i kljukala tabletama i slabo je izvodila ), sad se bolje krece, oslobodila se nekih strahova...
Ali i dalje se boji kod nekog drugog otici na wc, boji se balkona, nepoznatih ljudi...

Kad je nervozna ili uplasena (boji se doktora, a zna da treba otici) zna se i sad upiskiti ponekad (mada, samo u izuzetnim okolnostima).

Vec sam razgovarala sa svojom jacom polovinom (nakon tetkine smrti) da je sestra jednog dana moja briga, te - posto zivimo zajedno i planiramo da tako i ostane i njegova u neku ruku, da je nikad ne bih mogla dati u dom (niti vjerujem da bi se ona uklopila, jer je cijeli zivot uz nas ili sa tetkom, nije navikla mijenjati sredinu i sretati puno novih i nepoznatih ljudi).
Moj brat i nije bas odgovoran, a roditelji su stari i bolesni.
Mama je jednom takodje potegla taj razgovor samnom (ja sam smatrala da se sve to podrazumjeva, jedini potreban razgovor po meni bio je izmedju mene i mog dragog), da se brine sta ce biti sa sekom kad nje ne bude - pa sam joj rekla da nisam smatrala za potrebno naglasavati da cu se ja brinuti o njoj.

Inace je slatkis.
Obraduje se kad joj donesem smoki i novine (voli Cecu i novine skoro da i nisu novine, ako nema slike Cece). Voli i cokoladu, ali smoki joj je najmiliji.

Mojoj mami tepa "ti si moja beba, ja sam tvoja cerka".
Rijeci ne izgovara bas pravilno, vec djecije simpaticno i slatko.
Mene zove keki, a iza toga obicno slijedi "jesi kupio meni mokija?".
Ili "keki dos'o meni, da meni pere guzu."
__________________
It's not PMS I'm always bitch!!!
Ruzgar i Zeynep [♫ Esmeray - Soruyor musun ♫]
Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, verovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek… (Đorđe Balašević)
M@3X is offline  
Odgovori s citatom