Evo, recimo, ja osobno odlicno podnosim trudnocu, i grozi me pomisao da odem na bolovanje i sjedim ili lezim doma i kuham, i cekam da dragi dođe s posla.
Istina, na poslu mi je isto dobro, pa je to dodatan razlog zasto mi ne smeta raditi.
Kuzim situacije kad je nekome na poslu fizicki naporno, ili vam je doktor naredio mirovanje, ali me malcice smeta kad, evo jedna moja prijateljica-poznanica nesto izmedu tog dvoje.. cim je saznala da je trudna - bjez na komplikacije, a bez pravog razloga. Cura radi uredski posao, i nema šanse da joj je teško, nista vise ne radi nego sto bi doma. A sad dane provodi po kavama i po šopinzima i stalno mase s slikom s ultrazvuka ko da je prva i jedina trudna.
Ako joj je loše, otkud snaga za šoping i landranje po gradu?
Isto, znam da nam svima nije jednako lako podnositi trudnocu, da se ne biste "svađale" kao na temi koliko boli porod, pa jedni druge nazivaju slabim osobama. Nisam još rodila, mozda ću onda bolje znati?!
Mene ovdje zapravo najvise zanima sto nekog tko se dobro osjeca tjera da ode na komplikacija, ako mu nije ništa?!
Razmazenost? ne znam. sto?