[Jack-Daniels]

Debeli Morž kaže:

U biti mislim na to da je potencijal "zamišljanja" beskonačan, iako je količina inputa i outputa koji mi kao neki "strojčeki" proizvodimo očigledno konačan. To je zato jer se ljudska misao ne može simulirati algoritmom, jer nije ni jednoznačna niti egzaktna. Ali ipak jest to što jest, a mi to na neki način znamo - nealgoritamski. Uzmimo da ja znam što mislim, ali netko drugi može reći da mislim nešto drugo i biti jednako tako u pravu, iako smo sa stanovišta nekog konzistentnog (ali konačnog) sustava možda oboje u krivu. Postoje i slučajevi kada isti string kodira dva logički oprečna smisla:

Idis redibis numquam peribis in bello.

1) Ići ćeš, vratiti se nikada, poginut ćeš u ratu.
2) Ići ćeš, vratiti se, nećeš poginuti u ratu.

Na neki način naš um je kadar uočiti razliku i opredijeliti se za jednu od dvije moguće opcije kao "istinitu", što znači da operira na nekoj razini iznad obične binarne logike koja bi mogla implicirati i da je beskonačan (da se kao skup preslikava sam na sebe kao svoj podskup, što je osobina beskonačnih skupova).

Ako, pak, nije tako - onda smo samo strojčeki koji biraju između konačne količine mogućih opcija, makar ih ima toliko puno da ih uopće nismo kadri zamisliti.

Potencijalno dobro razmišljaš o potencijalu.