Quote:
bubiša kaže:
Jednostavno je obrana bila preslaba jer je HV bio prejak da bi se obranilo. Ne možeš se braniti kad nemaš volje, niti ljudstva, kad vidiš kako političari, tajkuni i obogaćeni ljudi odlaze danima. Potpuno je nerealno očekivati da se jedna šaka jada obrani od najmanje 10 puta jače vojske. Sjeti se samo da se u isto vrijeme u Istočnoj Slavoniji gotovo ništa nije događalo, kao što se nigdje ništa nije događalo kad se oslobađala Zapadna Slavonija, osim zločinačkih granatiranja Zagreba, što nije moglo promijeniti odnose snaga na bojišnicama.
|
Nije se ništa događalo u RH na drugim bojištima ni kad se ovo događalo
Operacija Jaguar 17. - 23. svibnja 1992. zadarsko zaleđe
Operacija Lipanjske zore 7. - 26. lipnja 1992. dolina Neretve
Operacija Miljevci 21. - 22. lipnja 1992. dolina Neretve
Operacija Spaljena zemlja 18. svibnja - 30. lipnja 1992. dubrovačko zaleđe
Operacija Miljevci 21. - 22. lipnja 1992. šibensko zaleđe
Operacija Tigar 4. – 13. srpnja 1992. deblokada Dubrovnika
Operacija Oslobođena zemlja 23. srpnja - 13. kolovoza 1992. područje Bobana, Zavala-Osojnik
Operacija Cavtat 20. – 24. listopada 1992. konavalsko područje
Operacija Vlaštica 22. - 27- listopada 1992. dubrovačko zaleđe
Operacija Maslenica 22. – 27. siječanj 1993. Ravni Kotari
Operacija Peruča 27. - 28. siječnja 1993. okolica brane Peruča
Operacija Medački džep 9. rujan 1993. Medački džep kod Gospića
Operacija Cincar 1. – 3. studeni 1994. Kupres, Kupreško polje, Cincar
Operacija Zima '94. 29. studeni – 24. prosinac 1994. Livanjsko polje, Dinara, Golija, Staretina
Operacija Skok-1 7. travanj 1995. sjeverozapadna Dinara
Pričuva za slučaj napada iz istočne Slavonije ili Srbije za vrijeme Bljeska i Oluje: 70.000 vojnika HV
Kako se ovde imalo volje ratovat nakon Bljeska i Oluje? Mislio se da će biti lakše?
Stanje na oraškoj bojišnici je i dalje ostalo isto, uz stalno, obostrano, topničko djelovanje, sve do svibnja 1995. godine, kada su poražene srpske snage u Republici Hrvatskoj, nakon akcija Bljesak i Oluja, prebačene na Posavski koridor, u okolicu Orašja. Oporavljene od poraza u Hrvatskoj, pojačane i izuzetno naoružane srpske snagu krenule su u odlučujuću ofenzivu, pod nazivom OSVETA, sa namjerom okupiranja prostora općine Orašje. Ofenziva je počela 05. svibnja i neprekidnih napadima trajala __ dana. Neprijatelj je upotrijebio svu moguću tešku tehniku, uključujući i bojne otrove. Tisuće srpskih vojnika i specijalaca bezuspješno je napadalo i pokušavalo probiti crte obrane.
Zanimljivo kako komšije cijeli rat stavljaju u kontekst 4 dana Oluje.
Prije te Oluje bilo je mjeseci i godina polaganog odgrizanja teritorija "krajine" u kojima se skupljalo iskustvo za majku svih bitaka.I dok je trajalo odgrizanje,mirovali su također drugi frontovi.
Zahvaljujući našem vrhovništvu koji su ispravno uvidjeli da bez dobro obučenih profesionalnih postrojbi pobjede ne bi ni bilo,HV je ustrojavao gardijske brigade,specijalne postrojbe,za razliku od SVK koje je bezuspješno pokušavala ustrojit specijalni korpus.
Zborno područje Split je stvorilo vojni uvjet za kompletnu operaciju, u studenom 1994. na Livanjskom polju a svršena krajem srpnja 1995. u operaciji Ljeto-95 izbijanjem na prilaze Knina.
Tijekom toga višemjesečnog razdoblja slomljen je moral 7. korpusa pa je on bio «laka žrtva» za hrvatske snage iako je taj korpus po vatrenoj moći i ljudstvu bio vjerojatno najjači od svih korpusa pobunjenih Srba.
Zadarske snage su imale pred sobom najjaču postrojbu tog korpusa a to je bila 92. motorizirana brigada. Ona je nastala od nekadašnje 180. motorizirane brigade JNA i po snazi oružja i ljudstvu mogla se nositi s gardijskim brigadama. Taj tip brigada teško je bilo razbiti i zadaća zadarskih postrojba nije bila nimalo laka.
Prevaga u Oluji su upravo te dobro obučene postrojbe koje su probijale prvu crtu,a domobranske postrojbe ih pratile.Čast izuzecima kao već spomenutoj domoranskoj pukovniji iz Novske ili riječkoj 128 koja je također prvi dan Oluje probila prve linije.