Evo, malo je "spor" dan pa da napišem još koju pametnu
Uglavnom, vidim da je Martin postao referentna točka (s pravom). No, to nije dobro. Abercrombie je po pristupu dosta opušteniji, sklon zajebanciji i, onako, slojevito duhovit. Ima manje naturalizma s tim da nema tolkienovskog jasnog razlikovanja dobrog i lošeg. Neću tu više u detalje da ne spoilam previše, možda ćemo o detaljima moći raspravljati kroz par mjeseci kada primjerci u lokalnim knjižnicama budu dobro istrošeni. Ja nemam strpljenja za to, a i volim čitat u originalu pa sam kupio Kindle izdanje i cijelu stvar pročitao u tjedan-dva.
Zapravo, dodirnih točaka s ASOIAF-om niti nema, no ima dosta "posuđivanja" drugih fantasy motiva. Primjerice, Tyrion i Glokta djele dosta karakterinih/intelektualnih osobina. Ima tu još toga. Iako ga se ne opisuje detaljno, kao ni Eatere, meni su Khalul i ta spika s "drugim zakonom" čisti Tulsa Doom i njegova bratija iz filmskog Conana. I sam li Logena mi je neka "Clint Eastwood" anti-verzija Conana...
No, osobno, to mi ne smeta jer se ne radi o klišejima, nego baš o inspiraciji, obrađenoj na prilično originalni način...