Pitanje za roditelje malih tantrumasa - ako znate (osjecate/vidite) da je dijete u tako nekoj situaciji da je vrlo vjerojato da ce uskoro "puknuti", da li pokusavate to na neki nacin sprijeciti ili bas namjerno pustite da situacija ide dalje i da dodje do te velike i nekontrolirane ljutnje, provale bijesa?
Situacija: dob nesto ispod 2g. mala oblaci taice, dosta uske i ne ide joj bas. Ja sam blizu, ona zna da sam tu i da moze traziti pomoc, ako zeli. Ali trudi se sama, uporna je, muci se i polako ih uspjeva navuci na noge...pa i podignuti skroz gore, naprijed do buseka, ali ...otraga zapele za pelene. I...muci se muci i vidim da je nezadovoljna, ali vidim i da nema nikave sanse da uspije to prevuci preko debele guze. Pustim ju neko vrijeme, a onda pitam treba li pomoc, a ona kaze da da. Potegnem ja te taice preko guze, a ona se naljuti. Htjela je sama, a ja sam previse pomogla, tj, nisam samo malo pomogla, vec slucajno obavila to do kraja. (jednim potezom preko guze)
Nije to bilo ni blizu nekavog tantruma, ispada bijesa, samo malo durenja. Obzirom da nije bila zadovoljna i htjela je to sama dovrsiti, rekoh joj da nema problema i da bude ona sama, pa povukla rub taica do pola guze, ali tako da ih moze povuci gore. Ona ih je povuka do kraja i bila zadovoljna svojim uspjehom. Ljutnja je isparila i prije nego je pocela.
Mozda je trebalo pustiti ju da se muci s tim oblacenjem znajuci da nece uspjeti, pa cekati da se rasplace/razljuti.
Ne ponuditi joj pomoc?
Ne znam, ali poznavajuci nju...prilicno sam uvjerena da cak ni tada ne bi doslo do neke drasticne reakcije. Mozda bi zvala u pomoci ili se rasplakala, ali tesko da bi bas pobijesnila, a nakon sto bi se rasplakala...ionako bih morala pomoci i povuci te taice, pa onda ne vidim neku svrhu pustanja da do toga dodje.
To je jedna od rijetkih situacija u kojima je pokazala bilo kakvu ljutnju...
Jednom...(oko 1,5 g) htjela je da joj dodam nesto sto je visilo na vratima ormara. Mogla sam uzeti to sto hoce i dati joj, ali sam se namjerno pravila blesava i dodavala joj sve drugo samo ne to. (mislim da se radilo o zlici za oblacenje cipela) Malo je negodovala i stalno ponavljala "daj" i pokazivala na to sto zeli. I na koncu odustala, nema ljutnje, nema bijesa. A sto da joj radim? Nesto kasnije sam joj to dodala, pa je bila jako vesela...sto sam konacno ipak shvatila sto zeli.
Quote:
nuklea500 kaže:
Što se tantruma tiče, moja mala ih ima, ali ne u smislu da se ne može smiriti. Prosvjeduje ako joj ne damo ono što zamisli, ali se vrlo lako umiri. Problem je samo što nikad ne zaboravlja ono što je htjela...  |
Imam dojam da se mozda pogresno upotrebljava taj izraz tantrum za svaku vrstu negodovanja, pa zato i ispada da gotovo sva djeca (bar tu na forumu) imaju tantrume.
Mislim da tantrumi ipak podrazumijevaju bas onaj puno inenzivniji izricaj koji ukljucuje bacanje po podu, vristanje i drecanje...onako vrlo uporno, glasno ...bas kao napad bijesa, histerije...
A ako samo izrazi negodovanje, pa se odmah i umiri...to mi nekako nije to.