Quote:
aware kaže:
Prečesto puta sam znao moliti da mi se nešto ostvari, i rekao bih to u stilu da ako mi se ostvari, zauzvrat ja ću se odužiti time i time (nekim dobrim dijelom). No naravno da bi i prečesto zakazao i pao kao karakter i shvatio da neću moći ispuniti ono što sam obećao, što bi ostavilo veliku grižnju savjest.
Što je vrijeme više prolazilo, to se tih praznih obećanja sve više nakupljalo, a ispunjenja i znakova od njega je bilo sve manje i manje. Jednom je tako došao i dan kada sam bio totalno napušten, prepušten sebi, nije bilo nikoga odozgo da mi da barem tračak nade da je samnom. Tog sam dana, poprilično slomljen i razočaran napustio svoju vjeru u Boga propitkujući da li je tu ikada i bilo ičega osim mojih pustih priča, zahvala i želja usmjerenih u tihi nebesski svod. Možda...
Sljedećih mjeseci, malo po malo počela se dešavati hrpa negativnih situacija koje nemaju ni logike ni veze sa ničim, kao grom iz vedra neba. Kao da se netko igra sa mojim razumom i pokušava me učiniti ludim. Ili možda poslati poruku?
Uopće mi je glupo postaviti to pitanje, ali da li je moguće da se radi o "kreditu" kojeg sam uzeo kod Boga, a nisam ga isplatio i samim time na neki sam način "uklet" sa njegove strane, neću imati mira na ovom svijetu sve dok ne ispunim obećanja koja sam dao? A možda ni nakon toga?
Što se događa sa osobom koja napusti svoju vjeru, da li ga Bog kažnjava kroz život zbog toga? Da bar još jednom mogu osjetiti da ne hodam sam kroz sve :'(
|
Mnogima se desilo slično ako ne i isto.
Npr.
ljudi su čuli za Isusovo upozorenje (neki zapis i pročitali ne jednom) gdje on govori jao si čovjeku koji se zavjetuje Bogu pa poslije ne ispuni. Ali, nisu ozbiljno shvatili što iz ovog što onog razloga. Kako je vrijeme prolazilo osjetili su na vlastitoj koži stvari ne štimaju i sve je krenulo nizbrdo, ne samo da Božjeg odgovara nije bilo već je čovjek posve naposve prepušten sam sebi ili onima oko sebe koji nemaju veze s Bogom. U tom nekom misaonom kontekstu rekli bismo 'odgovor' je prešutno ipak pristigao.
I što sad napraviti? Pa, krenuti iznova, pokajati se i idući put opreznije sa 'zavjetovanjem', bolje upoznati samog sebe time znati koje obećanje sposoban a koje ne ispuniti. Zove se duhovni rast čovjeka.
p.s.
Bog ne osuđuje ukoliko čovjek ostavi 'svoju' vjeru, jer gleda tko ostavlja vjeru u Njega.