Beskrajno sam zahvalna sto imam podrsku bližnjih.U početku kad je sve počelo (bolovi u tijelu,umor,promjene raspoloženja...)nisu razumjeli.Ni ja nisam znala sto mi se desava pa kako da oni razumiju.Sve dok me nisu polumrtvu hospitalizirali a tada su se jako prestrasili.I ja ofkors
Dok su mi tražili dijagnozu i nagađali svasta bilo je najgore.Ja isprestrasena i puna samosažaljenja,a oko mene svi plaču ko da sam već odapela hahah
Užas.Svi me tetosili ko invalida,a ja tonula u depru.
Dijete mi je bilo silno tužno,ali muž prestrasen ali staložen.Preuzeo je sve na sebe,a meni rekao da moje zdravlje ovisi samo o meni i da će me podržati u svemu sto izaberem za liječenje.Prihvatila sam i umiranje ko opciju.Kako Coelho kaže-za umiranje je svaki dan jednako dobar.Zgadila sam se sama sebi radi samosažaljenja jer sam uvidjela koliko sam sebična i koliko sam rastužila svoje najdraže.Nesto se prelomilo u meni i odlučila sam ozdraviti jer moje dijete zaslužuje zdravu majku,a muž mene onakvu nasmijanu i punu života kakva sam i bila.Komisija mi je predložila mirovinu .Onda znate koliko sam bila bljak.Odbila sam jer imamo i veliki kredit ali i zato da ne postanem invalid i baba koja sjedi doma i guta tablete.Odabrala sam život.Presla sam na lakse radno mjesto u struci koju volim i krenula guglat izlječenje.Pročitala hrpe nadahnjujućih ljudi koji su ozdravili i rekla ako mogu oni,mogu i ja.Da je bilo lako ??Nije!Da sam znala tonut i odustajat ?Jesam!Gutala sam steroide,isprobavala zdravu hranu,eksperimentirala sa svačim,uporno pokusavala meditirat,vježbat,plakat i istovremeno ispisivati pozitivne afirmacije u koje uopće nisam vjerovala.Znala sam samo da nemam sto izgubiti.Htjela sam svoj život natrag.Sada sam već tri godine Bogu hvala bez lijekova.Nasmijana,dotjerana i radno sposobna.Podrska i pomoć mojih najdražih neprocjenjiva.Nitko se prema meni ne odnosi ko prema invalidu ili bolesniku jer ja to vise ni nisam.
Dal kolege pomisle da mi nije nista ???Vjerovatno da al mene to ne dira.Moji stavovi u glavi su sad posve drugaciji.Volim ih bas takve kakvi jesu.
Možda ovaj tekst nekog nadahne da krene vjerovati da ne postoji neizlječivo i da odluči ozdraviti i to bi mi bilo beskrajno drago.Naravno ,opet se vraćam na tvoje pitanje-da imam podrsku jer da je nije bilo davno bi odustala ali bilo je i onih koji me nisu podržali i te sam odfikarila iz života ma kakav god mi rod bili i to mi je bilo najbolje sto sam odlučila.Energetski vampiri vam u životu nisu potrebni već samo oni koji vas iskreno vole,a takvi će vas podržati u svemu sto odlučite.