Quote:
Lord Byron kaže:
Vrlo jednostavno: što god netko mislio o prosvjeti i prosvjetarima, bilo koja poduka nije nešto što može svatko (u smislu školovanosti i u smislu sposobnosti za prenošenje znanja); što god netko mislio o didaktici, metodologiji, pedagogiji, demagogiji i otorinolaringologiji, jednostavno je nemoguće da dijete sâmo (pa čak ni uz asistenciju nekompetentnog roditelja) ovlada gradivom jednako kvalitetno kao što će to uspjeti uz kompetentnu poduku.
|
Apsolutno se slažem. I dodala bih, jer imam prijateljicu koja radi kao učiteljica u osnovnoj:
Jasno da i među učiteljima/nastavnicima ima svakakvih, kao što ima svakakvih liječnika, majstora i pekara, ali zadnjih godina porastao je broj roditelja koji po svom "skomnom" mišljenju mogu bolje procijeniti znanje i sposobnosti svoje djece, tipa "Ja ga ispitala i znao je za 5." - Majke ti?
Recimo, kad sam ja u nekim kriznim situacijama "ispitivala" svoju djecu (još dok su išli u OŠ), mogla sam najviše procijeniti da je učio/učila i da je znao/znala i da bih im JA možda dala tu i tu ocjenu. Ali uvijek sam im govorila da će nastavnik sam procijeniti za koju je ocjenu to znanje.
Ne znam miješaju li se ljudi ikome drugome toliko u posao kao učiteljima. Znam da je to osjetljivo, dijete nije perilica koju kompletno prepustiš majstoru, ali ipak su ti ljudi (nastavnici, profesori) nešto naučili i na faksu i u učionici.
Učenje unaprijed: glupost nad glupostima. Roditeljska bolesna ambicija koja opterećuje dijete.