meni je glupo da se samo spominje odnos poslodavac zaposlenik, jer neka zanimanja zapravo ovise i o klijentima i prirodi posla. ja sam na tim "drzavnim jaslama" i iako cu prije svega voditi brigu o svom djetetu, nije mi svejedno kada me korisnici s kojima radim cekaju, na dogovoren termin, pogotovo kad nestanem tj ujutro se ne pojavim,a sefica jos nije stigla svima javit moju poruku.
i kad se vratim, sav taj posao moram odraditi, uz hendlanje (njih) gdje ste bili i hrpu traceraja da smo mi na drzavnom proracunu neodgovorni i da nas bas briga.
svoj posao ne dozivljavam kao to ce odraditi netko drugi, pa nek ljudi cekaju, nego bas moram ja i ne mogu rec da mi poslodavac mora osigurat uvjete da mogu otic na bolovanje ili da to mora drzava osigurat. ima situacija gdje me vjezbenik/ca pokrije (srecom ih dobivam svake godine
i ugalvnom su okej), ali ima stvari koje moram ja.
imam tu mogucnost da mogu smjenu zamjenit, pa se u medjusmjeni s mmom pokrpat i da on odradi od doma
i on poslodavcu (privatniku) nikakve doznake ne nosi, cak niti kad je on bolestan,posao mora biti odradjen, do zadanog roka. pa onda odboluje kolko treba i to nadoknadi, kao sto i za svaki izlazak koji se tice djeteta se tolerira, jer znaju da ce nadoknadit.
postoje kolektivi gdje se masa zena izvlaci na majcinstvo (pogotovo samohranost) i meni se vec dugo od toga bljuje.
uzasno steti nasem polozaju kod poslodavca, i pri zaposljavanju i pri davanju otkaza, uzasno je lose za druge djelanitke, pogotovo one bez djece, a pogotovo onima koji nikad ne idu na bolovanje, pa im se uvaljuju svi poslovi, za istu lovu.