Quote:
Rorion kaže:
Potrebno ti je izbaciti dosadašnju isprogramiranost u vezi hrane, ali najviše u smislu okusa.
Što povlaći i apstinenciju jedno vrijeme za okusima na koje si do sada navikla, i prihvaćanje prirodnih okusa koji su ti sada trenutno relativno bezukusni.
Postoji jedan trik koji mrvicu pomaže.
Odi na livadu i žvaći listće stolisnika , on je pomalo gorak, nakon toga zimske kisele jabuke će ti biti ko med.
Ne zamaraj se sa tim kalijem i samo navali na šljive, i ne brini previše
|
Najmanji problem od svega, meni predstavljaju okusi.
Jos odavno sam pocela napustati okuse, a pocetkom ove godine, sasvim prirodno i bez forsiranja sam odbacila u jednom koraku, prvo slatko i slatkise, zatim mlijeko i mlijecne proizvode, a sol sam reducirala sama.
Nikad nisam imala problema sa donosenjem odluka i posrtanjem ako sam nesto odlucila.
Ali ove promjene cak i nisu bile moja ideja, nego sam jednostavno shvatila da mi je bolje bez slatkog, bez mlijecnog, kao i sada bez mesa koje sam izbacila prije kratkog vremena. Vjeruj mi da mi uopce ne padne na pamet da bih ga mogla jesti, niti me hvata zelja (a pripremam ga svaki dan za svoju obitelj), nego dapace, osjecam se kao da ga nikad i nisam jela.
Vec jako dugo, kad bih sebi znala napraviti svjezi sir i rajcicu naprimjer, ako sam radila samo za sebe, jela sam ih bez ikakvih dodataka soli ili bilo kakvih zacina. Tako da meni okusi uopce ne predstavljaju problem.
Isto tako, izbacila sam iz upotrebe kupovne sampone, i opcenito, cijela ova godina mi je u znaku nekog sazrijevanja i osluskivanja tijela i njegovih potreba, i ono najvaznije, napokon sam pocela slusati sto mi tijelo porucuje i pruzati mu ono sto i zasluzuje. Problem je samo u prvim koracima i klimavim nogama. Ali vec sam ovdje dobila jako puno savjeta i preporuka, napravila prve pomake, nigdje ne pise da je sve u zivotu lako i jednostavno.
Radujem se ovom preokretu i samo se nadam da cu biti dovoljno pametna i otvorena da ti koraci krenu u pozitivnom smjeru za moje zdravlje.
Nista i nitko me nije tjerao na ovo, jednostavno sam osjetila potrebu i mislim da sam ispravno odlucila kad sam izbacila nezdrave ili krive namirnice iz svojih obroka.
I da, puno je lakse, kad mozes s nekim podijeliti svoje dvojbe i dobiti konkretne odgovore, nego kad si sam i sam donosis odluke. Super je ako se sve pogodi od prve i ako uspijes i rezultati se odmah pokazu u punom sjaju, ali ako iza sebe imas reflektore cijele obitelji koja iscekuje svaki tvoj krivi ili pravi potez, a mozda ti i neide bas najbolje, onda osjecas i neku odgovornost i prema njima i prema sebi da to sto radis, bude dobro i s vremenom mozda i putokaz i smjernica i za ostatak obitelji.
Najveca prepreka za mene, bio je taj strah od eventualnog gubitka mase i moguca anemija, koja bi bila vrlo moguca u slucaju krivog nacina doziranja ili kombiniranja namirnica.
Zato svi koji imate strpljenja citati i odgovarati na moje pozitivne upise, kao i na one koji se vama mozda cine dosadni i bedasti, jer su vasi poceci daleko iza vas, a meni ponekad naprave paniku od trenutka, hvala najveca, i na podrsci i na pomoci.
Nisam u ovo usla da bih probala i odustala, nego stvarno zelim za sebe napraviti najbolje sto mogu, ali i za to treba iskustvo. Ali ja na svoju zalost, imam jako malo ili bolje reci, uopce nemam prostora za manipulaciju, tj za greske u koracima, jer dugogodisnja kriva i manjkava prehrana i nije mogla dati drugacije rezultate nego iscrpljen i oslabljen organizam sa nula posto imuniteta. Zato mi je vazno da taj start bude najbolji moguci, a poslije cu ja vec sama osjetiti hodam li po cvrstom tlu ili sam zagazila na klizav teren
