Ne vjerujem u potpunu predodređenost stvari, u smislu da se "zacrtani" put ne može promijeniti ,ali vjerujem u povremenu prekogniciju, "vidovitost"......samo što ona nije uvijek pouzdana, ona nam da samo jedan segment, jednu vizuru budućnosti od mnogo njih, i u tome se sastoji njezina nepouzdanost, jer nikad sa 100% sigurnošću ne možeš reć da će to tako i biti.....
Intuicija mi je prilično jaka, i nekad ono što se ima dogoditi mi dođe u obliku jakog osjećaja, misli...ali svojstvo uma koje divlja ponekad me zbunjuje pa takve misli uzimam sa rezervom...
Snovi su opet nešto drugo....Kroz njih češće dobivam "poruke" slikovne
o budućim događajima i njima puno više vjerujem...Međutim stvari koje mi dođu nisu uvijek ugodne, pogotovo ako je u njima recimo najavljena smrt bliskih članova obitelji, koja se potom obistini ....tad poželiš nikad više ne sanjati moguću budućnost..,