Ova tema ima veliki potencijal, jako je zanimljiva i trazi odgovor na kljucno pitanje danasnjice.
Znanstvenog napretka (bar onaj dio tog napretka kojim se ljudi hvale) ima napretek. Problem nedostatka etike danas svoje razloge nalazi u jednom bozanstvu: luksuz. Covjek sve cini da bi sebi zivot ucinio udobnijim, covjek je lisen altruizma, covjek je odgajan da svaku svoju ideju, misao, umijece - unovci. Covjeku je to postao nacin prezivljavanja i, zapravo, put ka luksuzu je postao objektivni cilj zivota.
Ljudsko iskustvo zivota na ovoj planeti je donijelo toliku sarolikost da su ljudi prestali vjerovati da ih jedan sustav etickih vrijednosti moze ujediniti. Neprihvatljive stvari na jednom dijelu planete na drugoj strani planete spadaju u osnovna ljudska prava. Gdje je granica te tko moze postaviti okvire u kojima se ljudska rasa moze kretati? Pitah jednog forumasa nedavno: Postoji li granica ljudskim pravima i slobodama (u djelovanju unutar zajednice)?
Upravo je aktualno dogadjanje oko Wikileaksa. Necu ulaziti u svo to dogadjanje (motive, razloge) nego cu se koncentrirati na jednu stvar: Kako tko gleda na taj cijeli slucaj? Netko gospodina Assangea smatra junakom, netko izdajicom, netko kretenom... Ljudsko poimanje stvari je podlozno manipulaciji i iz toga proizlazi da se svaki pokusaj kreiranja etike proglasi "etikom" (pod navodnicima). U kom smislu "etikom"? Kritiziranjem "etike" se u javnosti stvara slika da to nema veze s etikom. Manipulacija je proces kojim se osobu (ili drustvo) zeli navesti da misli u jednom smjeru, na jedan nacin, bez provjeravanja i ukorijenjenih principa. Jednostrano gledanje na bilo koju pojavu koju bi etika trebala ocijeniti - ne vodi nicemu. Etika nije nikako jednostran i jednostavan skup pravila. Zbog toga vjernici polazu nade u Vrhovni Autoritet koj nas je stvorio i koji nas najbolje poznaje.
No, kao sto rekoh na jednoj drugoj temi - mnogi pitaju koliko religija manipulira vjernicima... A malo ljudi postavlja pitanje: Koliko vjernika manipulira religijom?
Ukratko, ono sto zelim reci - eticnost nije nesto sto je opcepoznato i jasno definirano na svjetskoj razini pa da onda mozemo reci: Svako moze doci svojim osjecajem do te etike (ako je normalan). Ono sto je jednoj okolini normalno, druga okolina smatra uzasom. Gdje je prava istina? Kao i uvijek, negdje na sredini.
Upoznavanje, razumijevanje, cuvanje ljudske casti, zdrav odgoj, znanje, obrazovanje, pismenost, mnogo putovanja po svijetu - ovo su neki od faktora koji mogu dovesti do razvijanja etike i do pronalaska pravih "autoriteta" u etici.
Lijep pozdrav.