[jeti2]

...

U svojim planovima srpski kolovode temeljito su obavili vojne pripreme. Isplanirali su sve inacice za okupaciju ove opcine. Jedna je podrazumijevala i povlacenje cetnicke vojne postrojbe i drugih gradana srpske nacionalnosti iz samoga grada. Kako je to bilo zamisljeno, najzornije govori pronadena shema borbenog djelovanja cetnicke vojske u Orasju, a bila je isplanirana pocetkom 1992. godine, s rokom razrade do 4. ozujka te godine.

Podudarno planu osvajanja hrvatskih prostora u Bosanskoj Posavini te vec ostvarenim aktivnostima u drugim opcinama, potkraj travnja 1992. godine cetnicki agresor obavlja zavrsne pripreme za okupaciju opcine Orasje.

Nakon agresije na Bosanski Samac, cetnicki kolovode 18. travnja 1992. godine pozvali su na pregovore predstavnike legitimne vlasti opcine Orasje u selo Donji Zabar. Radi odrzavanja mira, delegacija opcine je prihvatila poziv i sljedeci dan pregovarala sa srpskom stranom. Srbe je predstavljala pregovaracka ekipa u kombiniranom sastavu orasko-bosanskosamacke velikosrpske klike u kojoj su bili Lazo Mirkic i Aco Ristic, oba s podrucja opcine Orasje, Blagoje Simic predsjednik "srpske opstine Samac", Mirko Jovanovic, predsjednik vlade te ”opstine", Milos Bogdanovic, sekretar za narodnu obranu u toj “Srpskoj opstini " i Dragan Dordevic, zvan Crni, komandir paravojne Seseljeve postrojbe koja je dosla iz Srbije. Vecina njih bila je u vojnim odorama JNA, naoruzana automatskim oruzjem. Predstavnicima opcine Orasje priopcili su da su osnovali "Srpsku opstinu Orasje" te da traze dio grada Orasja koji, prema njima, treba uci u sastav te njihove "opstine".

Bio je to zapravo trik, podvala srpske strane, kako bi legalizirali boravak svoje novoosnovane vojne postaje u gradu. Time bi stvorili temeljne uvjete za njegovu okupaciju. Nakon nekoliko dana, predstavnici opcine Orasje ponovno su pozvani na pregovore sa Srbima. Pozvao ih je potpukovnik Stevan Nikolic, a razgovor su vodili u komandi JNA u Pelagicevu. Izaslanstvo opcine Orasje i treci put je pozvano na razgovor, sada u vojarnu JNA u Brcko 28. travnja 1992. godine. Receno im je tada da JNA nece napadati opcinu Orasje. Njezin glasnogovornik bio je potpukovnik Pavle Milenkovic, komandant vojarne.

Sto znaci zadana "srpska rec", pokazali su u praksi srpski agresori vec sutra. Naime, 29. travnja 1992. godine otpoceo je napad JNA na opcinu Orasje. Neposredno prije toga, dok su jos vodeni pregovori, srpski kolovode su iz grada postupno evakuirali srpske zene i djecu, kako ne bi bili izlozeni granatama koje ce ubrzo uputiti na Orasje i okolna hrvatska sela. Osnovana ceta tzv. "Srpske teritorijalne obrane Orasje" stavljena je u stupanj bojevog djelovanja, zajedno s artiljerijskim orudima JNA postavljenim na odgovarajucem odstojanju. Poduzete mjere i namjere cetnickog agresora najslikovitije predstavlja raspored vojne postrojbe cetnicke vojske na prilazima Orasju, iskazan u “Dnevni zapovijesti komandira cete” za 19. i 20. travnja 1992. godine, ciji je izvornik prilozen u ovoj knjizi.

Za napad na opcinu Orasje, koji je dakle poceo 29. travnja 1992. godine, cetnici su odabrali istocni pravac. Ne slucajno. Na ovakav nacin zeljelo se postici dva cilja. Okupacijom sela Lepnica, Jenjic, Vidovice i Kopanice odsijeca se cijeli istocni dio opcine Orasje, jer je zbog svog prostornog polozaja najlaksi za napad, a najtezi za obranu. Okupacijom ovog teritorija, otvoren je napadni pristup Orasju i s istocne strane. Drugi znacajan cilj koji je neprijatelj zelio postici je vec videno teritorijalno presijecanje Bosanske Posavine i odvajanje teritorija opcine Brcko od njezine cjeline. Ovim bi se zapravo obavilo posljednje vertikalno presijecanje Bosanske Posavine od sjevera prema jugu. Tako bi cetnicki agresor bio na rijeci Savi u predjelu sela Lijesce (Bosanski Brod), grada Bosanskog Samca i sela Vidovice - Kopanice u opcini Orasje. Prvi stupanj okupacije Bosanske Posavine JNA bi tako uspjesno zavrsila.

Napadna djelovanja na ovaj dio opcine Orasje agresor je otpoceo rano ujutro jakom topnickom vatrom po naseljenim mjestima i civilnom stanovnistvu. Napad JNA i paravojnih postrojbi krenuo je s polaznih polozaja iz sela Donji Zabar, Loncari i Covic Polje. Pored postrojbi JNA koje su vec ranije bile u selima Loncari, Donji Zabar, Covic Polje, Lepnica, Obudovac i drugdje, u napadu je sudjelovala i paravojna formacija Seseljevaca iz Srbije, ista ona koja je vec sudjelovala u okupaciji Bosanskog Samca. Svim ovim cetnickim postrojbama, prilikom agresije i okupacije sela Jenjic, Vidovice i Kopanice, zapovijedao je Ljubomir Zivanovic, major JNA. Pored pjesadije cetnicke vojske, u napadu je sudjelovala i oklopno-mehanizirana postrojba s cetiri tenka i cetiri prage. Izmedu ostalih, tenkovske posade cetnicke vojske predvodili su: Milan Vujic, Slavko Zigic, Slobodan Vujic, Makso Gajic i Dragan Kuslakovic. Jedan od zapazenijih lokalnih cetnickih komandira u ovom napadu bio je Niko Peric iz sela Loncari. Nedovoljno naoruzani za borbu s nadmocnijim agresorom, branitelji ovih hrvatskih sela, nakon krace borbe, morali su se povuci.

Pravodobno je evakuiran veci broj stanovnistva. Ipak, u selima su ostali uglavnom stariji ljudi, koji nisu zeljeli napustati svoje domove. Cetnicka vojska je u sela Vidovice i Kopanice usla 1. svibnja 1992. godine. Sve Hrvate koje su zatekli u svojim kucama pripadnici okupatorske vojske su pobili, cineci pritom stravicne zlocine. Jedan broj osoba je izmasakriran sjekirama i nozevima, dok je najveci broj strijeljan, na mjestima gdje je zatecen.

Iz sela Vidovice u zarobljenistvo su odvedene dvije osobe, a jedna od njih, Joso Knezevic, prosvjetni djelatnik iz ovoga sela, razapet je na kriz i utovaren u kamion JNA kojeg su vozili Seseljevci te je mucen dok nije izdahnuo.

Prilikom okupacije cetnici su ubili sljedece osobe:

SELO VIDOVICE
1. Florijan Vincetic, sin Jakobov, roden 1945., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
2. Mijo Janjic, sin Pavin, roden 1936., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.l992.;
3. Anda Janjic, kci Martinova, rodena 1913., iz sela Vidovice, ubijena 1.5. l992.;
4. Manda Janjic, kci Martinova, rodena 1942., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
5. Ruska Ivkic, kci Pavina, rodena 1915., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
6. Luca Knezevic, kci Vidanova, rodena 1920., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
7. Ruza Doknjas, kci Vidanova, rodena 1929., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.l992.;
8. Ivo Zuparic, sin Marijanov, roden 1935., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
9. Luka Bjelic, sin Marijanov, roden 1919., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
10. Anto Mikic, sin Mandin, roden 1917., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992..

SELO KOPANICE
1. Ivo Zuparic, sin Vidanov, roden 1945.,iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
2.Pavo Zuparic, roden 1939., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
3. Joso Zuparic, sin Ilijin, roden 1963., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
4. Duro Ivkic, sin Antin, roden l940., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
5.Ivan Markovic, sin Tunjin, roden 1924., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
6. Ilija Zuparic, sin Tunjin, roden 1936., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
7. Mato Lukacevic, sin Markov, roden 1938., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
8. Marija Lukacevic, kci Matina, rodena 1935., iz sela Kopanice, ubijena 1.5.1992.;

SELO JENJIC
1. Andrija Miskovic, sin Terezijin, roden 1942., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992.;
2. Drago Janjic, sin Martinov, roden 1933., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992..