Quote:
celamar kaže:
Ako se loše osjećaš, fizički, odi do doktora po mišljenje, i on će te uputiti dalje treba li što. S psihičke strane naravno da ti je buba u glavi vezano za tvoju mamu i možda panika da se tebi to ne dogodi, ali mislim da ti je najbolje nekako ne misliti na to na taj način. Gledaj na to da si ti jedinstveno biće, i da sama na sebe najviše utječeš, ne dopusti okolini, bilo to tvoja mama, ili tko drugi da te izbaci iz takta. Sigurna sam da ti je bilo jako teško kada si bez nje ostala u 14-toj, ali sada kada znaš njene razloge, možeš ju shvatiti i oprostiti. U sljedećih 14 godina si se već izgradila kao osoba, u najboljim si godinama, ne dopusti da ti prolete u brizi, taman i da imaš veliku genetsku skolnost dobivanju tih bolesti, ne misli o tome, budi radosna za svaki novi dan, i iskoristi ga, ne gledaj unazad, već naprijed, ako dođe do problema, tada se s njima suočavaj, ali ne sama u sebi, ima puuuno kvalificiranih osoba koje su ti voljne pomoći. Evo, gle danas, opet je izašlo sunce, nakon zime, zar to nije razlog za jedan široki osmijeh???  |
hvala ti na optimisticnosti...
fizicki se osjecam dobro,nisam umorna niti osjecam umor pri kakvoj aktivnosti
jedino sto mi je to STALNO u glavi od kad me spicio taj panicni!!
od tada nisam ona ista osoba,svaki dan osjetim neki drugi simptom i to me vec pomalo zivcira..
nemam hrabrosti otic kod doktora jer se stvarno bojim,tim vise sto se udajem za 3 mjeseca i nebi se mogla suocit sa diagnozom...
a,zaboravila sam rec da mi mama boluje i od shizofrenije ,da bi nakon nekolikao godina joj dijagnosticirali MS...
a,ovo sto mi kakti trne mali prst na nozi i sto osjecm mravinjanje to me strasi....
nadam se da nisam dosadna al stvarno mi je tesko!!!