|
90', pješadija, Novi Sad.
6 mjeseci žestoke obuke i rada. Idućih 5 mjeseci je bio laganini.
Bilo je ok. Pred kraj je bilo ponešto nervoze jer se već počelo kuhati, ali većinom od strane seljačina. Oni koji su bili iole školovani su uvijek bili ok. Pa i nakon vojske, kad je krenula pucnjava, smo se čuli par puta...
Što se maltretiranja tiče - ako slušaš, ne postavljaš glupa pitanja i ne cmizdriš, nitko te nije maltretirao.
Klopa mi je bila ok. Sve se je dalo pojesti - nikad nisam ostao gladan.
Tetovaže je ekipa radila, ali ja nisam.
Uglavnom, jna nije bila za plačipičke. Pravo "postajanje muškarcem u 12 mjeseci". Nema tatice i mamice, ovisiš o sebi, donosiš odluke i odgovaraš za njih. Na vlastitoj koži osjetiš šta znači disciplina, kako podnostiti autoritet i kako se nositi sa problemima. Spavaš na -10, nosiš tuđe gaće i tuširaš se jednom tjedno.
|