[slafko]

ovo što slijedi su moja dva posta s "frajerskog" threada. mislim da bi mogli proći pod temu ovog threda isto, a nisam htio bit nekulturan i linkat na frajerski jer sam se i ja pomučio da ih nađe so, here goes - eneja, troja, kartaga, rim kako ih grčka mitologija vidi uz moj slobodni stil pisanja.

slafko kaže:
kad se već imperator raspisao o rimu i kartagi, evo mene s malo mitologije, rima i kartage naravno, ne valjda mongola. pa da krenemo.
mjesto radnje: Troja, vrijeme radnje: paa, to ni oni neznaju, ali da je fajt bio, bio je. svi sve znate kako je došlo do trojanskog rata i zašto, te ko koga, s čim i opet zašto. ak neznate, dignite ruke, pa možda budem dobar i napišem nekoliko redaka.

uključujemo se u presudnom trenutku za Troju.
glupavi trojanci su noć prije skršili dio zidina i uvukli ogromnog drvenog konja u grad. (sad znate otkud pratchettu inspiracija za sve lljudske gluposti u discworldu ). trojanci napravili lumtu jer su brijali da su grci otišli mado, kad ono racku. najbolji od najboljih iskočiše grci iz utrobe drvenog konja, otvoriše vrata i pustiše grčku vojsku tranu. trojanci su dobili after hour party, ali ne onakav kakvom su se nadali, nego malo vatreniji... grci popalili, pojebali, popljačkali i poodveli u roblje sve koji nisu dobili trovanje oštrim metalnim predmetom u predjelu želuca.

iz tog i takvog kaosa jedini vođa trojanaca koji se spasio bijaše Eneja. iako ne rodom trojanac, već sin dardanskoga kralja Anhiza i boginje ljubavi Afrodite (tom anhizu je pala sjekira u med, jaaaao). trojanci bijahu druga loza iste porodice kao dardanci, no ne volješe se međusobno baš jako. tak kad grci uništiše Lirnes (iz čisto logističkih razloga), grad saveznik dardanaca, ovi pritekoše u pomoć svojoj familiji. kralj anhiz u troju pošalje sina mu Eneju. trojanci ovog prihvatiše kao drugog zapovjednika, odmah nakon Hektora strašnog. u obrani Troje eneja učini mnogobrojna junačka djela – vlastoručno ubi Medonta, vođu tesalonskih odreda, a zatim i Jasa, zapovjednika atenske vojske. u vihoru rata oženio se Prijamovom kćerkom Kreusom (ko ti ime dade, tužna li mu majka). iz goruće Troje uspio je izvući oca svog Anhiza ("onaj koji je umočio Afroditi" kako ga prijatelji njegovi zvaše) i sina Askanija. ženu nije uspio nać u metežu, ali s takvim imenom brijem da je nije ni tražio nešto naročito jako. priča kaže da se oprostio o njene sjene, kaj god to bilo. sa 20 brodova napustio je Troju, te - prema zapovijedi Zeusovoj – krene put italije gdje se trebaše skrasiti. dugi niz godina plovio je Egejskim, Jonskim i Tirenskim morem (iz ovog vidimo da GPS ipak ima neke koristi ). nije imao sreće pa je naletio na harpije, kiklope, scillu i haribdu, a i kad je došel na siciliju Etna je imala svoj godišnji dernek. zbog velike oluje dospio je u sjevernu afriku, a od cijele sjeverne afrike uspio je doplovit drito u, pogađate, Kartagu. Kartagom vladaše kraljica Didona, koja se u Eneju zaljubi, ono, odmah. ni njemu nije bilo svejedno, ali Zeus ga jednim dobro odmjerenim i naciljnim gromom podsjeti da je vrijeme za put nastavit teški. i ode on tako, te ostavi Didonu srca slomljenog. konačno pristavši na italsku obalu, nije imal pametnijeg posla, pa di će, kaj će, drito u proročište u Kumi. proročica Sibila otprati ga na ulaz u podzemni svijet i tamo se sastane s ocem svojim koji mu reče neka uplovi u ušće Tibera i tamo osnuje grad.

krupni plan: ušće tibera, italska dječica se igraju čega god su se djeca u to doba igrala, ali vrlo je vjerojatno bilo potezanja za kečke, rode gacaju po plićaku i love žabe, itali okreću jelene na ražnjevima, ovce spokojno žvaču finu talijansku travicu. uplovljavaju brodice, nepoznate. lokalnim pučanstvom, latinima, vladaše kralj Latin koji što god da je napisao bijaše latinica.
(ovo prijeloman trenutak priče i zato prestanite zijevat i otvorite te jebene oči!)
mitovi se u oko ovog dijela ne slažu, jedni kažu da su Latin i njegovi Eneji i njegovima željeli priredit topao doček, ali im je onda sinulo da imaju samo hladna oružja, pa su se zadovoljili s tim. bijahu poraženi. valjda su ovi Eneja & co. imali toplija hladna oružja od njih. druga verzija kaže kako Latin dočekaše Eneju širom raširenih ruku i prijateljski. ali obadvije verzije se slažu s tim da je Latin kao ženu Eneji dao svoju kćer Laviniju. u njenu čast eneja novi grad nazove Lavinij.
starosjediocima i nije bilo baš po volji kaj tu neki rade grad i bili su nezadovoljni. to iskoristi Turno, kralj Rutula, bivši zaručnik Lavinije (mislim da je njega najviše ovo jebalo, jer se priča po kvartu da je mala bila komad do bola). Turno skupi svoju vojsku i vojsku nezadovoljnih latina i ostalih starosjedilaca te krenu u rat s Enejom. kad je bilo najpotrebnije, enter the cavalry to the rescue – etruščani, tradicionalni Turnovi neprijatelji, pod zapovjedništvom svoga kralja Euandra priskočiše u pomoć svojim izvježbanim pješaštvom i vrlo opakom konjicom. u borbi izginuše mnogi latini, te njihovi rođaci (koji su si bili okej s enejom) zatražiše primirje. eneja odgovori da se ne želi borit s narodom svoje žene, već da ako se mora borit on i Turno to riješe mano-a-mano. tako i bi. Turno pade u junačkoj borbi.

eneja nastavi širiti svoj grad (zvuči ko da prepričavam igranje sim cityja, al jebiga) te pomiješa svoj narod s latinima. tako nastade narod rimski što ime dobi po gradu kojeg osnovaše potomci enejini, romul i rem.

enejina smrt je stvar polemiziranja i dan danas. neki kažu da pade u boju s rutulima ili etruščanima čak, dok drugi vjeruju da je u nebo uzašao pod punim naoružanjem. no, svi se ipak slažu s time da je eneja na kraju postao bog. čega? bog točne navigacije sigurno nije.