|
[QUOTE=zveki 97;29651590]Ej, senadice!
Draga moja, žao mi je što opet trpiš, ali proći će! U svakoj sekundi neka ti ta misao bude na pameti! I znam da je teško vjerovati, ali hoće! Tisuću puta sam bila na dnu i digla se opet i znam kako je teško, čini ti se da je svaki puta teže i da sve manje snage imaš i da bi bilo najbolje prepustiti se tom ništavnom osjećaju, ali to je samo varka mozga! Varka depresije!
I nije tako i PROĆI ĆE!
Ja sam dobro. Evo, nakon turbulentnog početka ljeta, kao da ništa nije bilo. A, mislila sam da je kriza ogromna i najveća i bolna do besvijesti!
Nije. Svaki puta kada se desi čini se najgore, a nije. Realno, ti sama teško da možeš procijeniti jačinu vlastite krize jer uz sve negativne osjećaje koji te obuzmu, javi se i strah da se baš toga puta nećeš izvući. Taj strah pojačava tvoj osjećaj nemoći i depresije i vrtiš se u krug. Ali, realno, ja sam sigurna da su tvoje krize slabije i kraće nego šta su bile iako je tvoj subjektivan osjećaj drugačiji. Meni je i sam psihijatar to ljetos objašnjavao, i stvarno, bio je u pravu.
Draga moja Zveki,ne znam sta bi mislila.
Mozda je ovo posljedica tragedije koja je moju
porodicu snasla nedavno.
Ili mozda moja strasna zelja da smanjim velafax pa da
se skinem sa njega,pa to radim prebrzo.
Mada sam vec godinu na toj terapiji,a smanjila sam sa dvije na jednu tabletu.
A to radim samo iz razloga da mogu zatrudniti,pa poslije moze ako
treba AD i na dozivotno sto se mene tice.
A ne bi mijenjala terapiju,jer mi je na ovoj bilo dobro ,ali tko zna mozda,
zavisi sta psihic kaze.
Hvala ti draga na podrsci,i drago mi je da si ti sada dobro..pozzz...
|