Mislim da ipak ova bolje odgovara temi..
Duh prošlosti
Koraknuo sam u sobu budućnosti.
Gledam boje mojih snova čije su
zidove nekoć moji kistovi tražili,
zrak miriši upravo najdivnijim
mirisima koje moji nepci štuju,
zvukovi koji dopiru također su
sve ono što sam i tada volio,
pogledom milujem prostor.
Ovdje je i ormar, boje su skrile
njegovu starost, teška okna
i škripaj njegovih stranica.
Polako otvaram uz glasan jauk
zaboravljena starca,
nosnice mi je oborila postojanost
prašine, a uha pad vješalica.
I onda je ugledah.
Oronula kutija moje mladosti.
I prije no što je podigoh
znao sam koji vlak me čeka,
lokomotiva koja brže bolje
u prošlost vozit` me se sprema.
I kao za vedra neba bljeskovi
mi obzor napadaju,
njeno lice, smijeh, sreća,
dva ljudska bića koja se jedno
drugome raduju.
A zakleo sam se, sam sebi,
da će budućnost pobjediti
okove prošlosti, jedino
što sada gledam su komadi
boje što sa zidova moje sobe
nemilice padaju.