[moana]

Danas me nekaj puca...
Vraćam se u nazad, nekim bivšim ljubavima iz davnih osamdesetih i devedesetih.

Moja relativno velika ljubav bio je tip iz prvog razreda srednje.
Čudo ga zove Rudlek, valjda zbog kose.
Sjećam se da je imao oks noge i da je u školu furao kofer.
Sa kojim smo mu samo guštom taj isti kofer frendica i ja bacale iz zadnje klupe
Dok se on pjenio u prvoj.
Sa njime sam izgubila nevinost.
Dva dana izleta u Crikvenici. On i ja kao nešto pokušavamo, dok
Zmija spava u susjednom krevetu.
Taj prvi sek za mene je bio poput čitanja novina. Točnije
Crne kronike. Ništa posebno, spektakularno i bez onog famoznog
Krvarenja. O nekom užitku nema smisla ni govoriti.
N akraju me optužio da nisam nevina jer nisma jaukala, i pobjegao ispd
Kreveta jer je raska kucala na vrata.
Zmija i ja jedva smo ga izvukli. Zaglavio se jadan.
Danas je oženjen sa ženskom iz razreda.

Bio je tu i jedan lik iz bivše Juge, točnije iz Kragujevca...
Oboje smo imali tada bezbrižnih, za nas odraslih 18....
Završetak srednje, djetinjstva, prelazak u svijet odraslih...
Još čuvam njegovu trepavicu, sjećam se zelenih očiju, sjećam se i
Da se dobro ljubio i da mi je 11.03.1990. rekao
„nikad nisam imao pičku ovdje „
Između ostalog je napisao
„ne plačem zato što odlazim, već zato što gubim ono što sam voleo“
Točno 29.4.1990.
Nakon škole vartio se kući, zaratilo je i izgubismo kontakt.
Nakon rata saznala sam da se oženio i da ima sina Marka.

Već te iste godine u kasnu jesen voljela sam jednog svjetlokosog lika
Iz susjednog mjesta.
Ta je doduše veza bila čudna. Dva dana smo bili zajedno, pet dana nismo.
Mirisao je na Denim i također se dobro ljubio.
Ta idi mi dođi mi ljubav trajala je točno do 23.01.1990.
Kada mi je rekao
„maco, macice ja bi htio da mi prekinemo ovu našu ljubavnu romansu“
Kasnije je otišao u rat, negdje na Ličko bojište, prolupao, kljukao se
Ljekovima za smirenje i dva puta pokušao ubiti.
Treči puta je uspio.

U svog frenda sam se zacopala 1991.
Bio je mlađi od mene, smušen, zbunjen.
Nikada se nismo poljubili, zagrlili. Ja sam mu pisala neke
Glupe pjesme koje on nikada nije pročitao.
Danas ima preko 35 godina i u prvoj je pravoj vezi.

Nakon njega sa samim početkom uzbuna u mome selu i
Obližnjem gradu srce mi zatrepelilo u frenda iz bivšeg razreda.
Biili smo u kinu, kad su oglasili uzbunu.
U nekom smrdljivom skloništu, stiskali smo se jedno uz drugi i
Ljubili. Sjećam se da mi je kroz glavu stalno prolazila misao
„sad znam kako izgleda incest, ta ovo je kao da se ljubim sa bratom“
Sa krajem uzbune , došao je i kraj naše veze.
Izbjegavasmo se neko vrijeme na ulici, a nakon par godina neposredno
Nakon moje rastave odbio je odlazak na kavu.
Razlog „ne želim da selo priča kako sam ja krivac za tvoju rastavu“
Sada je u braku. Sretnom nadam se.

Kada se sad okernem u nazad i pogledam sve te bivše , lude, mladenačke
Ljubavi bude mi žao što je sve tako brzo prošlo.
Bili su to oni pravi leptiri u želucu, vječiti osmjeh na usnama, sjaj u oku.
I ta bol nakon prekida je bila bezazlena.
Jer mlad si i znaš da već iza ugla čeka neka nova ljubav....

Danas me baš puca nostalgija za bivšima....