[filozof30]

pukovnikz kaže:

Pokušat ću ti dat svoj odgovor: Duhovnost je kad se čovjek okrene svojoj nutrini i upozna sebe, posloži neke stvari u sebi.

Ovo je vrlo apstraktan odgovor. Što bi bilo upoznavanje sebe i posloživanje stvari u sebi, nutrina, a što vanjština?

Nekad davno zagovarao sam neke kvazi moralne principe i kad sam otkrio da je to samo maska za moje komplekse i frustracije tad sam bio sretan da to sebi mogu priznat. Znači možemo reć da kad čovjek u sebi otkrije izvore mentalnih tendencija i analizira ih to je nekakav korak ka duhovnosti. Dalje tragamo sve dublje i dublje.

Moralni principi tiču se društvenih odnosa, i ovdje se u tvom odgovoru vidi nagli skok, kada je od duhovnosti riječ sa "ja" na neko "stado", što još više zamagljuje odgovor na pitanje što bi bila duhovost. Ako je riječ o preispitivanju nekih vrijednosti, pravila, učenja (koja smo stekli kroz socijalizaciju, odgoj) što se da zaključiti iz odgovora, nije li onda duhovnost isto što i filozofija - ljubav prema mudrosti, osjetljivost prema znanju, žeđ za istinom...?

a razlika između kršćanstva i istoka je više pitanje tradicije pa o tome ne bi pričao.

Kršćanstva ima na istoku, Africi, po cijelom svijetu i, kao i svaka religija, lako zadobiva posebne elemente s obzirom na određenu naciju, kulturu... Isto kao što je Budizam u Kini i Budizam Indiji, ili Islam u Afganistanu i Islam u državi u kojoj nije zabranjeno sviranje i slušanje muzike s druge strane. Međutim mene zanima kakve veze ima duhovnost s nekom religijom, koja utvrđuje pravila, ako je duhovnost preispitivanje? Religije potiču na vjernost određenim pravilima...

Jednom rječju duhovnost je živjeti čisto i svjesno. Ono što nas inspirira je dobro za nas a ono što u nama budi religijski kompleks je loše za nas. Mislim da religijski kompleks je jedna od najvećih prepreka u duhovnosti jer nam ograničava vidik. Da bi ipak bio blizu teme dodat ću da pod kršćanskom duhovnošću podrazumjevam sljeđenje Isusa, služenje bližnjih i poštivati svako drugačije mišljenje.

Ne znam koja religija poziva na poštovanje drugačijeg mišljenja, gdje nalaziš primjer? Takkođer, "služenje bližnjih" je uvjetovano onim što religija označava kao poželjno, a slijeđenje Isusa je utoliko različito da imamo, još od najranijih faza kršćanstva, sekte koje su činile grupna samoubojstva (donatisti), slijedeći "Isusa" (isto danas), pa do onih koji tvrde da je samoubojstvo grijeh itd. Ako postoji nešto kao kršćanska duhovnost to bi značilo da postoje neka tumačenja Isusovih riječi u barem protestantizmu, rimokatoličanstvu i pravoslavlju, a za što bi svi podcrtali kao ispravna. Međutim, ne bih htio ni ući u tu tematiku prije zadovoljavajućeg odgovora na pitanje - što to "duhovnost" uopće je? U okviru kojih vjerskih pravila nalazimo upute za "duhovnost"? Je li to npr. molitva, post, vršenje obreda, način gledanja na Boga? Što u okviru neke religije jest pitanje duhovnosti, a što nije?