Quote:
Tox kaže:
Zanima me, kako vi stojite sa pitanjima tipa egzistencijalna dihotomija iliti smislenost života. Vidite li sebe u nekoj bližoj i/ili daljnjoj budućnosti. Koliko vam energije za razmišljanje o budućnosti i planiranje ostane nakon iscrpljujućih emocija ... Ukratko, imate li "volje živjeti"* (izuzmimo razmišljanja o sui..  , njih izuzimamo iz jednadžbe) i dali vam je podnošljivo biti živ i koliko vam "teško to pada"?
Plačipičkast je post, I know ... ali pokušavam doći do odgovora dali je to prisutno i kod drugih kojima su emocije intenzivnije od ostalog pučanstva ili nekaj s menom ne štima.
*Naravno da imamo volje, samo ... mislim da ćete skužiti kaj pitam.
PS: Dali je netko svjesno išao i uspio postići emocionalnu tupost ... iliti na neki način isključit emocije na neki vremenski period? |
Nisam volje imala kad sam zivila s losim primanjima.
Ko moze bit sretan kad zna da sto zaradi ce potrosit na rezije,hranu, da nemas nista novaca, a zelis dosta toga, onda sam smisao nasla u odlasku u inozemstvo.
Ali ni taj odlazak nije sve rijesio, volja za zivotom se vratila kad sam skuzila svoj odnos prema novcu i kad sam skuzila da osim obaveza, treba takoder i njegovati sebe i uzivati i ostvarivati drustvene kontakte (to tako jednostavno zvuci, ali treba i primjenjivati u praksi)...
Sad radim na tim mini ciljevima, ali uocavam jednu zanimljivost.
Cesto kroz zezanciju u real life bacim grandiozne ideje o sebi, krenem pjevusit i kazem kolegama da cu im dat autogram, tako da kad se proslavim da mogu rec da su samnom radili (dakle sama to uletim haha
)
Onda jednom kad me budete gledali na TVu, sjetit cete se, ovo je ona koja je radila s nama.
Nisam umisljena, ne hvalim se nicim, ali to kako kroz salu bacam ideje, eto danas sam spomenula na komentiranje voznje bicikla, kroz salu, haha kad dogodine odem na Tour De France.
al dobro to je ka zajebancija pa aj..
ali evo danas mi se dogodilo na poslu katastrofa.
3x sam se diskonektirala, ko da mi je mozak na stand by, vidim oko sebe, a ne razmisljam, pa odradim krivo.
i onda ne znam sto sam napravila 2minute prije.
prelijevala sam nesto, i kapa po podu, a ja gledam ispred sebe u nevidljivu tocku, ko biljka, onda se "vratim" nazad nakon sto kolega mi se obratio imenom i pita sta radim
nije to obicna zamisljenost, ja kad se tako diskonektiran opce ne cujem ni zvukove oko sebe, vidim a ne cujem, doslovno ko TV kad radi, a nema zvuka.
ako zna neko objasnjenje sta je to, nek mi kaze.