Quote:
malizia kaže:
pišem diplomski o protestantizmu
i naravski da se nameće misao o povezanosti s razvojem kapitalizma
i sjećam se da je, garant baš na filozofiji, bila neka tema koja se odnosila na taj misaoni tijek kokoš-jaje (uzrok-posljedica, jel)
a ja se naravno ne mogu sitit nit imena teme, nit je vidim tu dok tražim, ..ta kako bi akd ne znam što točno tražim 
? |
Ako već nisi, uzmi si sada već klasik Maxa Webera, "Protestantska etika
i duh kapitalizma". U najpojednostavljenijoj verziji, polemika je smještena
unutar prostora klasične sociologijske debate kauzalnih odnosa društva i
sustava, odnosno je li društvo determinirano sustavnim elementima, jesu
li sustavni elementi društvenima, ili je na djelu dijalektički odnos dvaju
sastavnica, te ako jest - u kojoj mjeri jest i kako li njemu dolazi.
Za razliku od Marxa koji, unatoč mjestimičnih zalaganja za dijalektički odnos,
u općoj percepciji ostaje ponajviše zapamćen teorijom odraza ša društvenu
promjenu prvenstveno vidi u promjenama gospodarstvene infrastrukture tj.
načina proizvodnje iz kojih proizlaze načini saobraćaja među ljudima, a zatim
i promjene čitave kulturne nadgradnje (priča baze i nadgradnje), Weber se
u dotičnom djelu prima razrade druge opcije, na primjeru protestantizma i
prvenstveno implikacija proizašlih iz kalvinističke predeterminacijske doktrine
(znači nečeg ša bi onako predstavljeni Marx pripisao pukom ideološkom refleksu
gospodarstvene baze) pokušavajući ukazati kako ne samo da kulturalne
forme nisu puki ideološki odrazi baze, već imaju kauzalnu moć preobrazbe
same infrastrukture tom oprimjerene tom bazom, čak do mjere krčenja puta
prema grubim obrisima današnjeg kapitalističkog poretka.
Stoga, pojednostavljeno, tamo gdje se Marxu pripisuje da "ne određuje svijest
društveni bitak, već društveni bitak određuje svijest", Weber će svojim djelom
nastojati obrnuti te članove, želeći pokazati kako svijest i njeni produkti u toj
sintagmi i nisu (sasvim) nemoćan faktor. Tko li je više ili manje u pravu, ulogu
bi arbitra trebalo prepustiti većem broju kontekstualnih analiza - gdje, ovisno
o kontekstualnim posebnostima, također nije nužno da je rješenje jedno, ili da
se radi o antagonističkim, ne komplementarnim načelima.