[cestar]

mravac8 kaže:

U tvom primjeru jedina je činjenica da imaš dvije osobe od kojih jedna radi više a druga manje.

Prvo ću ti odgovoriti na pitanje kako osoba koja radi više može imati kvalitetniji život - ovisi o tome kako doživljava rad ( kakav odnos ima prema radu). Ako voli raditi i ako shvaća da kroz rad uči, gradi sebe, osoba koja radi više imati će dojam da ima kvaliteniji život od onoga tko lijenčari i zabušava.

Recimo da ti netko danas kaže da slijedećih godinu dana ne moraš raditi ništa, ama baš ništa, a imati ćeš dovoljno novaca za sve troškove. Kako bi proživio tih godinu dana? Ne radeći ništa? Buljio bi u televiziju sa žujom u ruci i tako godinu dana? Ili bi godinu proveo aktivnije? Radio nešto, planinario, okapao vrt, putovao, plivao .... ? I kad bi godina završila što bi mislio tko je bolje iskoristio vrijeme svog života, onaj tko je sjedio pred televizijom ili onaj tko je - nešto radio? Uložio trud da nešto nauči?

Ovo o čemu govoriš je prostor moje slobode... barem u smislu oslobađanja od nužnosti zarađivanja za život (naravno, mogu postojati razne druge obaveze...).
I osuđenik na smrt može vrijeme do izvršenja kazne iskoristiti na više načina... možda nema ništa više od ćelije u kojoj čeka... možda nema niti nju samo za sebe. Kao prostor slobode ostaju mu vlastite misli.

Ali, govorim o nečem drugom... osjećaju društvene nepravde.

Što će netko učiniti osjeća li nepravdu, druga je stvar. Htio sam ti samo dočarati kako ovisnost (ne)kvalitete naših vlastitih života o drugima (kako je ovo neodređeno...) nije nimalo jasna.
Čime sve mjeriti kvalitetu života ?
Tko su ti "drugi" ? Za svakog pojedinca taj spisak je različit (dakle, oni koji stvarno utječu na njegov život ili postoji velika vjerojatnost da će to u dogledno vrijeme učiniti).

Zatim, u pravilu u svojoj radnoj okolini imaš pripadnike vlasitog naroda. Dakle, ako netko parazitira na tvom radu ( odnosno ako ti to tako doživljavaš) to je onda neki Hrvat ( ako si Hrvat i živiš u Hrvatskoj).

Na tvom radnom mjestu sigurno ne parazitira neki Nigerijac, niti povlačiš za Sudanca.

Isto tako 99 posto ljudi 99 posto loših ( i dobrih, ali to je druga tema) stvari doživi od pripadnika vlastitog naroda, od susjeda, poznanika i prijatelja. Recimo žene najčešće ubijaju njihovi - muževi. Da ne kažem da ih mlate i tuku.

U svom prijašnjem odgovoru nisam niti imao na umu imigrante. Na pdf Blisko Politici vodi se rasprava o argumentima za multikulturalnost...

Ne znam zbog čega to spominješ, zaista ne bih nekome mjerio osjećaj (ne)sreće kada je iskorišten od pripadnika vlastitog naroda u odnosu na druge.
Treba li reći, "Dobio si pedalu nezasluženo, ali ne brini, tvoje radno mjesto (ni)je pripalo Hrvatu/Hrvatici... " ?
Za takvu provokaciju, onaj tko ju je postavio bio bi zasluženo poslan u rodno mjesto... ako ne i nešto teže.

Pa ipak Hrvat se ne boji drugog Hrvata već se boji Sirijca.

Zašto? Zato što s postupcima i mislima ljudi vladaju iracionalni strahovi a ne razum.

Ljudi se boje, jer osjećaju kako ne upravljaju vlastitim životima (u onom javnom dijelu), ne onoliko koliko su mislili da mogu.

Taj osjećaj kontrole proizlazi iz više toga... iz svega što se događa na zajedničkom teritoriju koji dijele sa ostalim pripadnicima zajednice... razni sigurnosni, politički i ekonomski aspekti sadašnjih događaja oko imigrantskog vala.

Ne znam koji je tvoj prostor, Hrvat sam i živim u Hrvatskoj, možda živiš drugdje pa se ne osjećaš ugroženom, ali tada se ne trebaš čuditi onima koji se boje.

Još nešto... ne radi se trenutno toliko o osjećaju neposredne ugroženosti, već i o poniženju, prevari, (ne)povjerenju u vlastite državne institucije, osjećaju da su ovisne o udaljenim centrima moći, na koje se ne može niti formalno utjecati mogućnošću biranja na izborima, i da to zaista nisu nikakve teorije zavjera.

Znam da nismo jedini u lancu, ali političari nekih zemalja ipak su se drugačije postavili.

Pokušaj u Izraelu npr. pitati zbog čega se boje Arapa umjesto da se boje jedni drugih.

Čovjek bi trebao biti biće razuma, trebao bi hladne glave i bez osjećaja razmisliti o svemu. Međutim, ljudi to, još uvijek nisu.

Možeš pokušati vladati svojim osjećajima, ali ako nešto bitno utječe na tvoj život, kako ćeš "isključiti" osjećaje ?
Srećom, nismo samo bića razuma, bez emocija nema niti motivacije za razmišljanje.