Quote:
cestar kaže:
Htio sam ti samo dočarati kako ovisnost (ne)kvalitete naših vlastitih života o drugima (kako je ovo neodređeno...) nije nimalo jasna.
Čime sve mjeriti kvalitetu života ?
Tko su ti "drugi" ? Za svakog pojedinca taj spisak je različit (dakle, oni koji stvarno utječu na njegov život ili postoji velika vjerojatnost da će to u dogledno vrijeme učiniti).
U svom prijašnjem odgovoru nisam niti imao na umu imigrante. Na pdf Blisko Politici vodi se rasprava o argumentima za multikulturalnost...
Ne znam zbog čega to spominješ, zaista ne bih nekome mjerio osjećaj (ne)sreće kada je iskorišten od pripadnika vlastitog naroda u odnosu na druge.
Treba li reći, "Dobio si pedalu nezasluženo, ali ne brini, tvoje radno mjesto (ni)je pripalo Hrvatu/Hrvatici... " ?
Za takvu provokaciju, onaj tko ju je postavio bio bi zasluženo poslan u rodno mjesto... ako ne i nešto teže.
Ljudi se boje, jer osjećaju kako ne upravljaju vlastitim životima (u onom javnom dijelu), ne onoliko koliko su mislili da mogu.
Možeš pokušati vladati svojim osjećajima, ali ako nešto bitno utječe na tvoj život, kako ćeš "isključiti" osjećaje ?
Srećom, nismo samo bića razuma, bez emocija nema niti motivacije za razmišljanje.
|
Čime mjeriti kvalitetu života? Zadovoljstvom. Ako si na poslu zadovoljan, ako si privatno zadovoljan, kvaliteta života ti je dobra. Međutim, s čime će netko biti zadovoljan ovisi o osobi. Netko će biti zadovoljan ako na poslu ne radi ništa, drugi će biti zadovoljan ako na poslu radi puno i ako mu je svih osam sati ispunjeno radom.
Osim toga, treba biti zadovoljan i plaćom budući da količina novca utječe na kvalitetu života. Nije isto ima li netko mjesečnu plaću od 3000 kuna pa si, kao što sam maloprije napisala, može kad plati režije kupiti samo kruh, mijeko i pet deka jeftinog parizera ili ima plaću s kojom si može kvalitetno organizirati slobodan dio života ( knjige, filmovi, kava sa prijateljima, hobiji, godišnji odmor, putovanja ..... )
Iz toga možemo zaključiti da kvaliteta nečijeg života ponajviše ovisi o njegovom poslodavcu odnosno o plaći koju će mu poslodavac isplatiti za njegov mjesečni rad.
Imigrante sam spomenulo jae je ovo tema koja obuhvaća i imigrante i odnos prema njima.
Osim toga htjela sam naglasiti da čovjek većinu ružnih stvar koje mu se u životu dogode doživi od bližnjih, od pripadnika istog naroda a ne od onih kojih se najviše boji - od stranaca.
Ako se ljudi boje jer ne mogu upravljati vlastitim životima onda imaju potpuno pogrešnu percepciju o tome kako svijet funkcionira. Jer ljudi ni ne mogu upravljati vlasitim životima, u pravilu njihovim životima upravlja netko drugi. Koju školu će upisati o tome odlučuju roditelji, hoće li dobiti posao o tome odlučuje poslodavac, hoće li dobiti otkaz o tome odlučuje poslodavac, koliku plaću će imati o tome odlučuje poslodavac, kada trebaju doći na posao o tome odlučuje poslodavac, koji zakoni će vrijediti o tome odlučuju saborski zastupnici, hoće li doći do rata o tome odlučuju predsjednici država ..... i da ne nabrajam.
Naravno da su emocije vrlo važne i da bez emocija nema normalnog čovjeka. I naravno da se snažne emocije pojavljuju upravo kada se donosi neka vrlo važna odluka.
Ali Čovjek bi trebao znati kada treba isključiti emocije jer mu samo smetaju. I trebao bi ih moći isključiti. Životinje svoje instikte ne mogu isključiti, čovjek bi trebao ipak biti nešto više.
Svaka osoba trebala bi znati upravljati sobom a to uključuje i upravljanje svojim emocijama.
Kako inače povjeriti ljudima upravljanje brodom, avionom, državom, poduzećem, obitelji, kutlurno-umjetničkim društvom .... ako ne može upravljati ni sobom samim.