Quote:
Orlin1979 kaže:
Zdravo svima! Koliko ja znam, hrvatske zemlje nikada nisu bile pod turskom vladom, ali je istovremeno standardni hrvatski jezik toliko bogat riječima osmanoturskog porijekla kao i slovenski jezici naroda koji su bili dio Osmanskog carstva. Zašto? Negdje sam čitao da je u autentičnim hrvatskim dijalektima bilo osmanizama samo u hrvatskim regionima blizu granice s Bosnom, a većina turcizama je ušla u 20. stoljeću iz neoštokavskih govora drugih naroda bivše Jugoslavije (čak i da je uvođenje tih riječi nekako tolerirano, nisam sasvim siguran). Jesam li u pravu?
Inače, što se događa s turcizmima u hrvatskom jeziku nakon raspada Jugoslavije? Ulaze li novi, opstaju li oni koji su već ušli ili polako otpadaju?
Hvala unaprijed!
|
Većina turcizama u hrvatskom jeziku datira u 17. i 18. st,praktički nijedan nije došao u 20 st. E sad,što se tiče turcizama u hrvatskom jeziku i njihovog opstanka nakon raspada Jugoslavije,tu ima više kategorija turcizama u književnom i narodnom govoru i (moglo bi se reći) više vrsta odnosa prema različitim turcizmima. Postoje turcizmi koji su dio književnog jezika (jastuk,sat, bakar,kat,čarape i sl.)koji se doživljavaju kao dio jezika bez kojih se ne može i drugi turcizmi koji su ograničeni na govor starih ljudi po selima (terluke za vrstu vunenih čarapa,pirmič za rižu kod baba u Dalmatinskoj Zagori i Hercegovini,"begena" za "odobrava",po turskom "begen")koje od mlađih rijetko tko koristi.Postoji i treća kategorija turcizama iz narodnog,seoskog govora koje nekad pogrešno smatraju srbizmima (makaze,tepsija,ćošak i sl.),ali tu ne postoji konsenzus jesu li to srbizmi ili nisu(neki kažu jesu,drugi kažu nisu),pa se oko toga lome koplja u on-line raspravama između ljudi iz različitih regija, naročito kajkavski Zagorci s Dalmatincima i Slavoncima(Zagorcima je srbizam skoro sve što je nije na kajkavici,ali to su već frustracije i psihološka pitanja).Ulaza novih turcizama uglavnom nema(osim primitivnog,sleng izraza Buraz u Zagrebu,vjerojatno uvezenog iz Bosne),oni koji su u književnom jeziku ostaju i dalje u njemu,opstaju i seoski u ljudi iznad 40 godina,ali se većinom ne prenose na mlađe.