|
Potom knjiga"Operacija jesen '94." objašnjava dosta toga. O muslimansko-srpskoj suradnji u napadima na Hrvate .
Naziv je knjige novinara lista "Oslobođenje" Šefke Hodžića koja će sarajevskoj publici biti predstavljena u nedjelju 11. novembra u Domu Oružanih snaga BiH.
O knjizi će govoriti prof. dr. Ismet Dizdarević, prof.dr. Mirko Pejanović, prof.dr. Šemso Tucaković te generali Vahid Karavelić i Mustafa Polutak.
Autor Šefko Hodžić izjavio je za Agenciju Fena da ovim radom
navidjelo iznosi jednu od najkontroverznijih ratnih operacija Armije RBiH, koja je doživjela veliki fijasko.
Riječ je o operaciji "Jesen" koju je izveo 4. korpus Armije RBiH. Ona je počela 11. novembra 1994. godine, a cilj joj je bio oslobađanje Podveležja i Veleža.
On navodi da je tada komanda 4. korpusa u pozadinu iza srpskih položaja ubacila oko 1.000 boraca Armije RBiH, ali se dogodilo da linije nisu bile probijene te su se tako svi ti borci našli u okruženju.
Vojna saradnja 4. korupsa Armije BiH i srpske Vojske, Nevesinjske brigade formalno je zapoceta 8. augusta 1993. godine o cemu svjedoci i tajna vojna depeša koju je zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalic uputio sarajevskoj Komandi. U depeši se iznose pojedinosti srpsko-bošnjackih pregovora u koje su osim vojnih zapovjednika 4. korpusa bili ukljuceni i tadašnji politicki prvaci Mostara - Fatima Leho i Safet Orucevic.
Mada se dugo smatralo da je srpsko-bošnjacka vojna saradnja u Mostaru bila potaknuta vrecama deviza, brojne cinjenice govore suprotno. Kako doznaje Slobodna Bosna, u toj operaciji 4. korpus Armije BiH potrošio je neznatna sredstva - samo stotinjak hiljada DM - što je suviše sitan novac da bi se njime opravdala tako krupna vojno-politicka usluga srpske vojske.
Naime, pregovore u ime srpske vojske u pocetku je vodio major Novica Gušic, zapovjednik lokalne brigade iz Nevesinja, no kako se uskoro u pregovore ukljucio i general Ratko Mladic, postalo je sasvim jasno da se srpska pomoc Armiji BiH u Mostaru odvija uz puno znanje i saglasnost zvanicnog Beograda - stvarnog planera vojnih operacija u BiH. To je postalo osobito jasno nakon Mladicevog prijedloga o sveobuhvatnim vojnim operacijama koje bi zajednicki realizirale dvije armije.
«Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu a mi cemo uzeti sve lijevo od Neuma do Ploca. I tada cemo zajednicki pregovarati sa Hrvatima», predlagao je Mladic svojim mostarskim sagovornicima s kojima se nekoliko puta sastajao u Podveležju - na lokalitetu Buska i Gostina šuma.
Krajem augusta 93. godine izmedu srpske i bošnjacke strane bila je uspostavljena stalna telefonska veza pod kodnim nazivom «Višnja-Jabuka». Vojna saradnja odvijala se dvostruko: pripadnici 4. korpusa Armije BiH redovno su opskrbljivani municijom za pješacko naoruženje, no haubicke i minobacacke projektile na položaje HVO-a ispaljivala je srpska vojska prema ciljevima koje je dobivala kodiranom telefonskom vezom «Višnja-Jabuka».
Vojna srpsko-bošnjacka saradnja na mostarskom ratištu trajala je skoro punih 15 mjeseci - sve do vojne operacije Armije BiH «Jesen 94» usmjerene na Istocnu Hercegovinu kako bi se oslabio srpski pritisak na Sarajevo.
Kuća časti'
Uspostavljena je i "vruća linija", pa je bilo dovoljno da Komanda 4. korpusa zatraži određen broj granata i da ih odmah dobije. Srbi su "po narudžbi" ispaljivali granate na položaje HVO-a. Dešavalo se da njihovi artiljerci ispale i koju granatu više i kažu: "Ovo kuća časti". Pripadnici VRS su čak pucali i na veresiju. Za branioce Mostara posebno su navijali mostarski Srbi koji su neodoljivo željeli da se vrate u svoj grad.
|