Nisam ni znala sa svojih jedanaest godina gdje ce me dovesti moj prvi sat engleskoga.
Poslo mi je odlicno, uvijek same petice, pa onda jezicki smjer, pa diplomirala anglistiku.
E onda se desilo veliko sranje zvano rat.
A onda se desilo jos nesto (sranje or not.....) - dosla je medjunarodna zajednica u ogromnom broju u moj grad i zemlju i zaposlila veliki broj nas lokalaca koji znamo engleski.
Rezultat: Na osnovu te male stvari - mog znanja engleskog i diplome iz engleskog (za koju su mi prije rata govorili da mogu s njom guzicu obrisat), ja sam bogata osoba!
Uzasno je sto je bio rat, ali hocu samo reci da se maltene sve materijalno sto imam zasniva na toj relativno maloj stvari koja se zove dobro poznavanje engleskog.
Nikad se ne zna.
