[Davor000]

Lila_sun kaže:

Onda nadalje, pretpostavljam da te smeta Althusser jer je njegovo poimanje subjekta pasivno dok je tvoje poimanje subjketa vise aktivne naravi (ako sam dobro shvatila iz onoga sto sam do sad vidjela da zastupas).

Ne smeta me to toliko kao što me smetaju nevjerojatno pogreške u zaključivanju. Ovo je jednostavno smiješan zaključak:

"To give a theoretical reference-point here, I might say that, to return to our example of the dream, in its Freudian conception this time, our proposition: ideology has no history, can and must (and in a way which has absolutely nothing arbitrary about it, but, quite the reverse, is theoretically necessary, for there is an organic link between the two propositions) be related directly to Freud’s proposition that the unconscious is eternal, i.e. that it has no history. "

Zaključak bez ikakve rigoroznosti koji se temelji na proizvoljnoj asocijaciji. Jedan od mnogih u tom eseju. Ne mogu to nikako shvatiti nego kao namjerno obmanjivanje.

To je nesto sto treba uzeti u obzir kad ga napadas, jer ste na potpuno suprotnim polazisnim tockama. Osim toga, Althusserovo poimanje subjekta kao pasivnog bilo je aktualno u vremenu u kojem je on to pisao kao sto je bilo i ono Frankfurske skole, pa iako se danas vise ni Frankfurtska skola ne uzima zdravo za gotovo, ne znaci da je ta teorija sarlatanska. Jednostavno je uklopljena u vrijeme u kojem je bila pisana. Tvoja je pozicija nadalje jel ces koristiti tu ili neku drugu pri formiranju svoje teorije, ali ne mozes nijednu od njih otpisati kao "sarlatansku" samo zato sto se ne slazes s njima.

Ne optužujem ih zbog toga kao šarlatane, nego zbog namjernog izbjegavanja rigoroznosti i dosljednost. Već sam naveo nekoliko primjera.

Kad se u npr. medijskim teorijama u kojima se koristi Althusser kaze "Althusser" ili npr. "Birminghamska skola" jasno se zna da je prvi na poziciji pasivnog subjekta a drugi da su na poziciji aktivnog a posto danas vlada pluralisticka paradigma - nema jedne univerzalno tocne teorije- oba su stajalista promatrana kao moguca i ne nuzno kriva. Isto kao sto je istina da - kako je Althusser tvrdio - konzumentski subjekt konstituiraju mediji, isto tako je tocno i da (semoticke teorije) subjekt moze znacenje uzeti u svoje ruke. No ako jos dodas u tu pricu da je Althusser nadogradjivao Marxa, onda ce ti biti jasno zasto tvrdi to sto tvrdi.

Sto se tice toga da ideologija nema povijest-pa, je li stvarno tako glupo tvrditi da se ideologija uvlaci u nas kroz drustvene prakse? Primjer: rodio si se u selu koje je politicki ljevicarski orijentirano, dok je selo do tvojeg desnicarski orijentirano. Hoces li u prvom selu imati vise sanse da budes desnicar nego u drugom? Cisto sumnjam. (pogledaj si i Bordieuovu teoriju habitusa, to je nesto slicno tome - tamo gdje si se rodio dobivas takav kulturalni kapital kakavim si okruzen, tako da nije Althusser jedini koji tvrdi takve stvari). To je taj Althusserov proces interpelacije koji se odrzao do danas kao vrijedna teorija i ja ne vidim nista sporno u njemu.

Ne smatram da je glupo tvrditi da se ideologija uvlači kroz društvene prakse, ali smatram to trivijalnom činjenicom. Zato Chomsky primjerice kaže (govoreći o francuskim "intelektualcima"):

Doubtless there is a power structure in every speech situation; again, that is a truism that only an intellectual could find surprising and seek to dress up in appropriate polysyllables. As honest people, our effort should be to unmask it and diminish it, as far as we can, and to do so in association with others, whom we can help and who can help us in this necessary libratory task. Will it ever end? I presume not. As for Lyotard and the post-modern age, I await some indication that there is something here beyond trivialities or self-serving nonsense. I can perceive certain grains of truth hidden in the vast structure of verbiage, but those are simple indeed.

Čitajući Althussera ponavlja se ista stvar...

Ne znam, izvadio si mi to iz konteksta, ubaci mi tekst u kojem je to pisano...ja nemam pojma otkud si to izvukao, koliko ja znam Althusser je koristio Lacanovu teoriju realnog, simbolickog i imaginarnog da objasni funkcioniranje ideologije, ali nisam upoznata s tim da je tvrdio da Lacan uvodi znanstvene koncepte.

Althusser (1993, 50): "Il suffit, à cette fin, reconnaitre que Lacan confère enfin à la pensée de Freud, les concepts scientifiques quélle exige". This famous essay on "Freud and Lacan" was first published in 1964, before Lacan's work had reached its highest level of mathematical rigor. It was reprinted in English translation in 1969 (New Left Review).