Quote:
MAJAMAMA kaže:
Eto mi na, saznala sam da ipak moj dio kvarta ne pripada Kašiću, nego Meštroviću.
Zvala Kašić, mogu ga upisati, a razlozi: neprelaženje velike prometnice, blizina vrtića u koji vodim maleckoga i činjenica da ga više ne želim masakrirati promjenama ekipe, a sva ekipa mu ide u Kašić jer je iz obližnjeg vrtića
Kvartovske priče govore u prilog odluci, ali svjesna sam da je sve to prstom u govno, može biti super, ali i ne.
Trebam savjet, nadam se da je na pravome mjestu.
Koliko je moguće dijete ne upisati u boravak u prvom razredu i puštati ga da ide doma sam pisati zadaću? Imam neke teorije u vezi s tim i ponajprije bih htjela da se nauči samostalno rješavati zadatke, a bio bi doma sam 2 sata jedan tjedan, nastava u smjenama.
Kolje me što mi paše nastava u smjenama jer bi mogao na jutarnje treninge koje obožava, a i poklopila bih nam smjene (ako ostanem na ovome poslu), a s druge strane gledam proljeće, ljeto, slobodna popodneva nakon boravka s riješenom zadaćom, kupila bih ga u pola 3 poslije posla, ali bi ga otac zato uzimao na samom kraju boravka tjedan kad radim drugu...
A da se uopće ne maltretiram i dam ga taj prvi razred čisto zbog navikavanja pa pomalo da mu dajem neke samostalne zadatke? Ili da iz boravka ide sam doma ranije da ne mora do 17 biti?
Je li uopće moguće da prvašić ide doma sam? Znam neke primjere, ostaju doma i više od dva sata, nisam vidjela loše strane, a djeca su mnogo samostalnija i nekako ozbiljnija u obvezama
|
Po meni, ako možeš uskladiti smjene, možda nema ni potrebe za boravkom. Mislim da je prvašić sposoban ostati sam sat-dva, ali ne i cijelo radno vrijeme. Moje su cure bile same od 12:30 do 14:30 svaki dan. Nije im to bio neki problem, a sad pitanje je koliko je dijete i inače samostalno. Nisu pisale zadaću dok ja ne dođem ( mama pa što je tebi, moramo se malo odmoriti
)
Ova najmlađa je razmaženo derište - ja kriva
pa ne znam kako će ona to podnijeti.