[Jalnuški Diletant]

Evo još malo:

KAKO SMO RUŠILI TEK STVORENU HRVATSKU DRŽAVU
Piše Ivica Marijačić

"Svjestan sam de će moje kazivanje razjašnjavati i moje, a i protuzakonite djelatnosti drugih osoba, te sam spreman sve te činjenice iznjeti pravosudnim organima Republike Hrvatske. Činim to dragovoljno i s punom odgovornošću, svjestan da je raspad Jugoslavije ratnom opcijom plaćen s previše ljudskih žrtava..."

Tim je riječima obrazložio svoj, dragovoljni iskaz hrvatskom SZUP-u Radenko Radojčić, jedan od ključnih ljudi KOS-a (Kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije) godine 1994. u Zagrebu, kamo se vratio iz Beograda, preko Makedonije i Ljubljane. Vratio se s priznanjem daje u početku srpske agresijena Hrvatsku, u Zagrebu, zajedno s drugim KOS-ovcima i oficirima JNA, aktivno djelovao na organi­ zaciji i provedbi terorističkih akcija, stvaranju kaosa, na informativno-obavještajnoj ­destabilizaciji Hrvatske, pa čak i u planovima rušenja, pa i hapšenja, prve demokratski izabrane vlasti. Razočaran ras padom Jugoslavije, slomom vlastitih političkih ideala i procesima u Jugoslaviji Radojčić je napustio Beograd gdje je krajem 1991. godine došao iz Zagreba, i hrvatskim sigumos nim službama odlučio sve priznati i otkriti sve sigurnosno zanimljive obavještajne činjenice, spoznaje i procjene. Otkrio je praktički cijelu strukturu KOS-a u Hrvatskoj, suradnike, kao i akcije koje su poduzimali. Iskaz je davao danima u više navrata. Na kraju SZUP je dobio dragocjen materijal, na 250 stranica teksta, koji po svojoj kompoziciji potankostima, radnjama i ljudi­ma, podsjeća na krminalističke romane s brojnim zapletima. Ovaj strogo povjerljivi iskaz jednog od vodećih obav­ještajaca, suradnika i operati­vaca KOS-a ne predstavlja samo osobnu odisejadu jednog špijuna, nego otkriva i sve zamke i pogibelji s kojima je bila suočena novoizabrana demokratska hrvatska vlast 1990. godine i netom stvorena država Hrvatska. Radojčićeva ispovijest djelatnicima SZUP-a razotkriva tajnu mrežu KOS-a u Hrvatskoj, suradnike u vrhu novoizabrane vlasti, kao i one otprije registrirane, tajne akcije koje je JNA u strogoj konspiraciji provodila, specijalni psi­ hološki rat koji je pripremala, dopremu oružja za terorističke akcije po Zagrebu, naoružanje hrvatskih Srba, kao i glavne nositelje tih planova i akcija. Osim što je opsežan, iskaz je ' prilično šokantan sobzirom da ' otkriva dosad nepoznate djelatnosti-KOS-a u Hrvatskoj, kao i osobe uključene u te planove, od kojih su neke idanas javne osobe na istaknutim dužnosti­ ma u Hrvatskoj.

Radenko Radojčić (1952.) prije srpske agresije na Hrvatsku bio je djelatnik u stručnim služba­ma bivšeg CK SKH, a 90-ih se uključuje u obavještajne i druge aktivnosti u Zagrebu i Hrvatskoj, usmjerene protiv RH. Registriran je pod pseudonimom "Ljudevit" pod " komandom " Ratnog vazduho­plovstva i Protuvazdušne obrane, u bazi Kontraohavješ­tajne grupe (KOG) u Maksimirskoj u Zagrebu. Poradi pojašnjenja, potrebno je kazati da je izraz KOS ostao u upora­bi u Hrvatskoj, među narodom, a oni su, pak, sami sebe. nazivali KOG.


Kako su uz pomoć jugoslavenski orijentiranih Hrvata srpski kadrovi u CK SKH stvorili vlastiti obavještajni parasustav

"Ja sam, svjesno i opredijeljeno krenuo u aktivnosti s bivšom JNA. U te odnose sam, ušao duboko uvjeren da branim ustavnost, zakonitost i SFRJ", kazao je na početku Radenko Radojčić. Kaže da su od 1985. do 1990.godine unutar CK SKH, gdje je bio zaposlen, trajali frakcijski sukobi, između tvrde jugoslavenske, pa čak i prosrpske struje; s onom liberalnijom. 'Predstavnici tvrđe struje su bili Mika Špiljak i Stanko Stojčević. Špiljak je doveo na dužnost za specijalnog savjetnika Slavka Malobabića, koji je doveden iz Gradskog SUP-a u Zagrebu. Malobabić, koji će se pokazati ključna osoba u koordinaciji KOS-ove agenture i njezinih djelovanja u Zagrebu, još je prije GSUP-a bio u karlovačkoj Jugoturbini. Godine 1986. Stanko Stojčević je izabran za predsjednika Predsjedništva CK SKH i imenovao je Slavka Malobabića šefom kabineta.

Radenko Radojčić i Zoran Daskalović su u to vrijeme činili pri CK SKH analitičku skupinu koja je pripremala i, sažimala informacije za Malobabića i Stojčevića.

Po iskazu Radojčića, zan­imljive i povjerljive informacije i podatke dobivali su legalnim , tzv. institucionalnim, ali i izvaninstitucionalnim, neslužbenim, drugim riječima, nezakonitirir putem i meto­dama. Prikupljani materijal bi klasificirali, a riječ je bila o povjerljivim dokumentima.

Stanko Stojčević nije vjerovao u hrvatsku Službu državne sig­urnosti (tj. republičku UDB-u), kao ni u GSUP u Zagrebu, stoga je razvio para­lelni sustav informiranja iz tih institucija i to na način da su povjerljive osobe dolazile njemu i Malobabiću podnosile izvješća, donosili kopije origi­nalnih dokumenata i informa­cije o ljudima. Radojčić kaže da su se informacije odnosile na mnoge osobe u Hrvatskoj: Tuđmana, Boljkovca, Doml­jana, Mesića i dr. Osim tako pribavljenih informacija, Sto­jčeviću su podatke dostavljali i pojedinci iz vojnih službi JNA...

Radojčić, zatim, otkriva koji su sve pojedinci konspirativno dolazili Malobabiću i Stojčeviću i o čemu su ga izvještavali.

Dolazili su Ante Barišić, Slo­bodan Platiša, Božo Kovače­vić, Milovan Škorić, Zlatko Đurčević, Rade Crevar, Milan Rapajić, a sve su to bili ovlašteni radnici u višim poli­cijskim zvanjima, kaže Rado­jčić. Podnosili su izvješća, ali i donosili dokumente iz Centra SDS-a, GSUP-a. Konkretno, Božo Kovačević je dostavljao informacije iz zagrebačkog zdravstva o nekim liječnicima hrvatskim nacionalistima. Prit­om je donosio dokumente s informacijama o Franji Tuđ­manu, Stjepanu Mesiću, Marku Veselici...


Novinari brane Jugoslaviju: Inoslav Bešker, Jasna Babić

Kad je riječ o Anti Barišiću, koji je bio šef odsjeka za kler pri Službi državne sigurnosti u Zagrebu, iznosio je spoznaje o crkvenim dužnosnicima s nizom pojedinosti iz opera­tivnog rada, pri čemu je govo­rio da je centar SDS-a Zagreb ozvučio i slušao tako biskupa Đuru Kokšu, don Živka Kustića i kardinala Franju Kuharića. Dokumente prib­avijene ozvučenjem Barišić je dostavljao Slavku Malobabiću, dakle Stojčevićevu šefu kabi­neta, a ovaj, naravno, Stojče­viću, a osim njemu, još i Viti Unkoviću koji je bio tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicima u Saboru. Ante Barišić je, nastavio je Radojčić, držao na vezi suradnike nov­inara Inoslava Beškera, kodnog imena "Oliver" i nov­inara Mladena Malija. Po Radojčiću, s oba ova suradnika bile su u kontaku i službe sig­urnosti JNA. Radojčiću je taj podatak otkrio načelnik Odjel­jenja bezbednost i RV i PVO JNA Slobodan Rakočević.'

Nadalje, Rade Crevar, djelat­nik centra SDS-a Zagreb, dobavljao je podatke o Zagre­bačkom sveučilištu, donosio dokumente, a Milovan Škorić o ŽTP-u, Aerodromu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

"Sve se to događalo od 1986. do 1990. godine i kasnije, a meni je bilo jasno da su nji­hove obavijesti i dokumenti pribavljeni izvaninstitucional­nim, tj. nelegalnim putem", kazao je u svom iskazu Radenko Radojčić.

Zbog nepovjerenja u postojeći sustav sigurnosti u SRH, Sto­jčević i Malobabić su na čelo zagrebačkog centra SDS-a doveli Kolju Družića, polu­brata Ive Družića, nakon čega je dostava dokumenata i infor­macija ka Stojčeviću bila još intenzivnija. Slobodan Platiša je poslan na radno mjesto u bolnicu Sveti duh, s obavješta­jnim zadaćama.

Sam Slavko Malobabić je nas­tavio intenzivne kontakte s GSUP-om u Zagrebu, odnosno s ljudima u njemu Ilijom Momčilovićem, Draganom Vukićem, Mladenom Kozli­com, Jovicom Ćukom, Duškom Modlyjem, Sredom Vučanovićem, Škorićem..." Malobabić je" nastavio je Radojčić, "dobivao kopije originalnih. dokumenata iz SDS-a Zagreb, ali i iz,centara SDS u Rijeci, Osijeku, Sisku. Iz Osijeka su mu ih dostavljali Ivica Strišković i Ratko Majstorović, Mile Klipaiz Karlovca. Stojčević i Malobabić su tako prikupili čak 40.000 dokume­nata s oznakom 'državna tajna' i 'strogo povjerljivo'."

Po nalogu Malobabića, Radenko Radojčić je obavio mikrofilmiranje tih dokumena­ta, mikrofilmove sklonio izvan zgrade CK SKH, a originalne dokumente uništio. Mikrofil­move je Radojčić zapakirao i odnio u svoj stan gdje ih je držao do svibnja 1991. kada ih je prenio u prostorije II. detaš­mana Kontraobavještajne grupe RV i PVO u Maksimirsku u Zagrebu, a kas­nije su u režiji KOG-a pre­bačeni u Beograd.

Početkom 1990. godine je vri­jeme pripreme za višestranačke izbore u RH, napušta radno mjesto u stručnim službama CK