|
Na neki način, da bismo se "oslobodili ovog svijeta", trebamo "oprostiti svima".
To znači da nestaje svake personalne ovisnosti, ovisnosti osobnog sebstva od personalnih odnosa sa drugima.
Što ne znači da odnosa nema, da nema ljubavi i sl., ali ne tako da nas ti odnosi definiraju kao ovisne slike sebe, ovisne o tome kakav je odnos drugih i svijeta prema nama - što je u biti uvjetovano sebstvo, ili "sebstvo".
Uzročnost za sve odnose nalazimo u nama, koja je sama "životna sila", i priroda odnosa koju osjećamo prema drugima postaje sama ta životna sila koja raste i širi se, pa i u suradnji s drugima koji s nama udružuju svoju životnu silu.
Kriteriji za odnos tada postaju udruživost životnih sila a ne više potreba za vanjskim potvrđivanjem sebstva.
|