[Anton]

Ne znam kako ti se da biti tako dosadan s uvjeravanjem kako ne treba putovati, ali da ti pokušam odgovoriti.

Dubrovčanin kaže:

Što se tiče smisla putovanja, pitam se zašto slikavati tijekom putovanja. Netko pođe u Afriku na safari i slika lava ili slona. Koja je vrijednost te slike kad je na svemreži dostupno bezbroj slika, snimki i dokumentaraca o lavovima i slonovima u svim mogućim stanjima?

Recimo hoću si raditi print takve fotografije. Jedina mi je opcija da ju kupim preko neta i platim ju parsto dolara. Ovako ju sam ufotkam i imam ju u punoj rezoluciji, mogu ju obraditi kako ja hoću, bez ičijeg tuđeg upliva u modifikacije iste te sam uza sve to upravo ja autor i mogu se pohvaliti mojim gostima kada dođu kod mene sa svojom slikom od 100x100 cm afričkog slona kojeg sam ja osobno ufotkao na poljima Serengetija.

Što ćeš slikavati neku znamenitu građevinu koje se bezbroj slika i snimki iz svih kuteva i u svim godišnjim dobima može lako besplatno naći guglajući? Što ti konkretno znači što si ti autor slike? Sve više ljudi stoga zaključuje da nema previše smisla slikavati krajobraze i građevine kad možeš i kupiti razglednicu, a svatko može naći milijune slika tih krajobraza i građevina na svemreži.

Čitaj gore.

Međutim, turistima ima smisla slikati sebe pored neke znamenitosti. Zašto? Samo kako bi se sliku stavilo na Facebook i pohvalilo se?

Pa da, zašto ne? Netko objesi diplomu u svom uredu, netko drži pehar na komodi, netko se fotka kraj nečega poznatog i hvali se na Facebooku. I?

Odavno je svaki kutak planeta otkriven, istražen, pročešljan, ucrtan u zemljovide i mnoštvom slika i snimki dokumentiran. Ne postoji više zabačeno, divlje ili nepoznato mjesto. Kamo god otputovao, ne ćeš napraviti ništa čudesno ili revolucionarno. Ne ćeš biti ni prvi čovjek ni prvi Europljanin ni prvi Hrvat koji je tamo dospio.

Nisi baš u pravu. Ima destinacija u kojima je bilo jako malo ljudi npr. iz Hrvatske. Recimo ja sam među posljednjim Hrvatima koji su vidjeli nuklearni reaktor broj 4. u Černobilu uživo. Neće ga više nitko vidjeti.

Ljudi daju snimiti svoje prve pričesti, maturalne zabave, vjenčanja. Tko će ti to gledati? Nakon vjenčanja snimka se tijekom ostatka života ne pogleda ni pet puta, često nijednom.

Zašto sve gledaš kroz svoje stavove? Je li tebi jasno da postoje ljudi koji će to gledati i više od tvojih pet puta?

Koja je razlika gledati utakmicu na televiziji ili s tribina?

U osjećaju, tom trenutku kada si tamo, kada si dio povijesti.

Ako želiš baš navijati, derati se, udarati u bubnjeve, isticati transparente, vrijedi poći gledati uživo. Međutim, ukoliko ti je namjera samo gledati utakmicu pomno promatrajući zbivanja na igralištu, čak ti je i bolje pratiti na televizijskom zaslonu. Nitko ti ne zaklanja pogled, nitko ne buči, na televiziji su igrači i akcije puno pregledniji nego s udaljenih tribina. Kao što nema velike razlike gledati utakmicu uživo ili na televiziji, nema velike razlike ni razgledati neke tvrđave, crkve ili muzeje uživo ili virtualno. Ionako je to samo sa svrhom trenutačnog zadovoljstva. Probaj ući u velebno urešenu i oslikanu crkvu i zadivljeno promatrati slikarije i kipove. Za tjedan dana probaj se točno sjetiti što je na tim slikarijama i čiji su to kipovi. Skoro sve ćeš zaboraviti vidio uživo ili virtualno, jer se to obično promatra samo radi trenutačnog doživljaja.

Mislim da ti je najbolje da prestaneš prakticirati seks, jer ionako to sve možeš gledati na internetu.