|
Vezano uz temu imam jedan problem. Dakle, preseljenjem u novu sredinu dugo nam je trebalo da ostvarimo kontakt u potrazi za novim prijateljima.
Nalazimo se u stranoj zemlji i tu je jos i jezicna barijera koja sve dodatno otezava. Muz i ja smo takodjer pomalo nedrustveni dok nasa kcer koja ce na jesen u skolu sve vise trazi drustvo. U smislu zeli ici kod prijatelja iz vrtica cije roditelje mi ne poznajemo.
Sve je to nekako vise palo na mene od kada ne radim, a iskreno i ja bih voljela pronaci drustvo za sebe, jer stvarno je tesko kad si sam.
I tako smo nas dvije upoznale jednu djevojcicu i mamu koja je odmah prihvatila da nam pomogne da se socijaliziramo.
Medjutim, ta mama ne zeli biti moja prijateljica. Nekoliko puta je dovela malu i jednom popila kavu, da bi kasnije na svaki moj poziv rekla je da nema vremena. Ok.
Sta je problem?
Problem je u tome sto se nas kontakt sveo na to da ona salje svoju kcer na igranje kod nas, a moje dijete povede kada oni idu u grad na neke aktivnosti. Tu je meni proradio crv jer nije mi smetalo da salje svoje dijete kod nas vec mi je nelagodno da moje dijete po gradu vodi osoba koju ja bas i ne poznajem dobro. Znaci ja sam bila kod nje jednom, njenog muza sam vidjela jednom. Stekla sam dojam da nemaju bas dobar brak. Moje dijete nije nikad pozvano na igru kod njih. Mala me pita zasto ne smije ici kod te curice...
Ok, da osvrnem na srz problema... Cijelu zimu dolazila je ta prijateljica na igru kod nas u stan. Odlaske u grad sam izbjegla zbog navedenog razloga.
Problem prvi: mala dolazi kod nas iskljicivo kad njenoj mami pase. Znaci oni imaju cjelodnevne obvezne i neobavezne aktivnosti pon-pet i nema vremena do vikenda i jednostavno ne zeli nista preskociti radi druzenja.
Za vikend nama je jedina prilika kad moj muz ne radi da provedemo vrijeme kao obitelj. Onda ona posalje malu recimo nedjeljom u 14 sati kad mi rucamo npr.
Problem drugi: ta mala krade... Znaci SVAKI put kad dodje kod nas ukrade neku sitnicu. Njena mama me upozorila na to i kao popricala s njom, ali nek ja pazim i pregledam joj dzepove prije nego krene kuci...
Ja sam svom djetetu, koje ucim da je kradja losa, morala opet objasnjavati situaciju, a iskreno nisam znala ni sta da kazem.
Problem treci: svaki put kad sretnemo tu prijateljicu ona se pravi da ne poznaje moju kcer. Ili koristi priliku ako nema mene i muza u blizini da joj se ruga i ismijava je pred svojim drustvom.
Nakon toga odlucila sam da prekinem kontakt. Objasnila sam svojoj kceri da ona to ne mora od nikoga trpiti i da cemo pronaci druge prijateljice. Vise se toj mami nisam javljala.
E sad, ona se ponekad meni jos javi. Ja znam da ce doc trenutak kada cu joj morati reci razlog zasto vise ne zelim da salje tu malu kod nas. Ne zelim biti bezobrazna jer ipak ona je bila ljubazna prema meni i pomogla koliko je mogla. Ali isto tako ne zelim ni da svoje dijete izlazem takvom ponasanju.
Znam da su to sve djecja posla, i uskoro ce skola, i tamo ce opet imati mozda susrete s tom djevojcicom i slicno... Svejedno, ova situacija mi nikako ne odgovara.
Kako da toj mami na najbolji nacin dam do znanja? Ona smatra da djeca moraju imati kontakt i aktivnosti, da je to jako vazno za razvoj, da se moraju boriti za sebe, itd. Sve to stoji, ali imam dojam da se njoj i ne da baviti sa vlastitom djecom, pa u zelji da sebi olaksa stalno trazi za njih zanimacije, gdje ih drugi animiraju ( ples, igraonice, razne skole). A vikendom kad nema izbora onda se sjeti mene. I tako nedjeljom u 14 meni stizu poruke da njena kcer zeli doci kod moje na igru.
Jesam li ja nezahvalna? Treba li moje dijete drustvo pod svaku cijenu? Nastaviti ovaj odnos i pokusati nesto promijeniti ili ne? Meni se cini da tu samo ova mama ima interes.
Znam da ce u skoli toga biti jos. Da postupam po vlastitom instinktu i rjesavam tada probleme kako naidju ili da se sada uhvatim u kostac i forsiram nesto iz ovoga?
Zeljela bih cuti razlicita misljenja. Prvi put se upustamo u ove avanture 😊
Hvala
|