Quote:
yeeeah kaže:
Slobodna volja je jedan čudan pojam. Ipak mislim da je imamo, kad se dovoljno osvjestimo i naravno znamo šta želimo. Imao sam danas priliku vidjeti jedan slučaj zanimljiv. Pošto snimam na televiziji tu i tamo, snimao sam emisiju jednu u studiu. A od novinarke papir su napisana pitanja koja treba pitati. I sad dolazi do kraja emisije i čovjek u režiji govori, sad treba postaviti još to i to pitanje i emisija je gotova. On prati, on gleda šta ona radi, on zna šta njoj piše, on zna šta će ona pitati, on zna tko je napisao pitanje i samo promatra. Naravno da je ona mogla ići kontra njegove volje i tog pitanja, ali je to malo vjerojatno bilo. E pa tako ja isto zamišljam naša pitanja na papiru, tj. zadatke. Bog lijepo gleda naša pitanja i zadatke i gleda kako ih ispunjujemo. Naravno da mi možemo uzeti papir i ići kontra. Tj jedino šta mogu vidjeti je da možemo ili uništiti papir, ili preoblikovati pitanja. To je zapravo slučaj sa ovim svijetom. Ili možemo uništiti ili jednostavno pustiti se laganoj iluziji slobodne volje koja je vrlo zanimljivo koncipirana, tako da mi stvarno mislimo da smo mi to izabrali. Zapravo jesmo, ali je već određeno na neki način, itd.. Bar je to moje trenutno shvaćanje.
A možda se bezuvjetno može voljet onoga samo koji isto može bezuvjetno voljeti.
|
Bezuslovna ljubav ili božanska Ljubav se ne odnosi na uobičajene ljudske relacije, jer uobičajene ljudske relacije već predstavljaju uslovljene puteve, ona se na prvom mestu odnosi na relacije koje su osvešćene Istinom da je Bog sveprisutan, odnosno da je sam pojavni kosmos ili kreacija samo jedna senka u kojoj je glavni akter jedan jedini Bog manifestovan u bezbrojnim formama kao Jedan jedini pokretač - tog Boga koji je naše suštinsko sopstvo (Ja jesam), Boga koji je ne samo Tvorac već i tvorevina u istom -Njega pokušavamo da volimo kroz manifestovanost svopšteg života prirode (da li to bilo kroz pokušaj ostvarenja međuljudske ljubavi koja je ograničena umom, ili je to prirodna privlačnost uslovljena genetikom u ljudskom i životinjskom svetu, ne samo kroz instinkt za očuvanjem vrste, već i privlačenje lovca i lovine itd koji su niži tipovi ispoljavanja privlačne sile ljubavi).
Dostizanje božanske ljubavi je cilj koji privlači one koji su zakoračili na Put razvoja, nije ni čudo što većina to ne može prihvatiti umno, jer to nije samo deo intelektualnog razmatranja niti običnog ljudskog iskustva koje većina ljudi stiče u životu, te sa podsmehom gledaju na ideju čiste bezuslovne ljubavi koja je cilj koji treba postići, podjednako koliko se i trudom duhovnog posvećenika ostvaruje moralna čistota ili neki drugi visoki ideal.
U prvi mah, božanska ljubav se može doživeti ukoliko se zađe na Put posvećenja, a kroz istrajnost na duhovnmo putu se i dostiže, iako je ona skoro nedostižna. Ako neko može doživeti božansku Ljubav koja obasjava kreaciju bez obzira na sve umne probleme koji se manifestuju u svetu ljudi, onda može na osnovu toga i prihvatiti, da ako je božanska Ljubav deo kreacije, u kojoj je ona uvek zastupljena i prisutna, i zavisi samo od naše mogućnosti da to zaista doživimo - a da ne kažem da se na osnovu toga razvija duh (u mraku neznanja najteže je spoznati sopstvenu prirodu), onda on može težiti i jednom dostići mogućnost da voli Boga na načnio kako Bog voli sebe (svoju kreaciju), s druge strane, to je voleti Boga na Božji način kao Bog - a čovek, hteo to privatiti ili ne, on jeste Bog onoliko koliko je Bog u čoveku.