Quote:
Kymatica kaže:
točno!
iz nesigurnosti, i ne vjerovanja u sebe, poslušala sam razum, ali drugih ljudi, da upišem faks koji me uopće ne zanima, a koji mi je za moj posao bitan, i jako dobro dođe. sve u meni je vrištalo ne, da ne želim, da sam umorna od izbora svega samo u svrhu osiguravanja egzistencije i spašavanja života. Uplatila sam 4 mjesečnu plaću za tuđu želju, tuđi razum, i bacila novac kroz prozor, novac kojim sam mogla si platiti operaciju koja mi je trebala, plus iscrpila se psihički i fizički tjerajući se na faks, jurnjavu poslje posla, učenje po noći, za nešto što mi se gadi.
Onda je ostala mržnja i zamjeranje prema sebi jer bacam novce, jer nisam mogla naštrebati i biti odrasla i razumna kao drugi oko mene.
Divota 
Možda je bolje i ne poduzimati dok ne osjetiš u sebi da te to nešto bar malo zanima, unatoć strahu. bar malo. |
draga Kymatyca, baš čitam divnu knjigu o neophodnosti ljubavi prema sebi.
nema druge nego obaziranje na to što drugi misle da ti trebaš raditi i biti spakirat, zavezat i staviti u arhivu
kad tad ćemo to morati pretumbati i postati sebi najbolji prijatelji.