Moja generacija živjela je do svojih zrelih godina u svijetu podijeljenom između dva bloka, okupljenih oko dvije velesile. Kad sam imao 32 godine, jedan od blokova se neočekivano, preko noći, raspao.
Nastao je svijet u kojem je ostala samo jedna velesila, plus koloplet drugih značajnih sila. Mic-po-mic je Kina, koja je na početku tog razdoblja bila tek najveća zemlja Trećeg svijeta (i nakon pokolja na Tien-an-menu izgledalo da ulazi u razdoblje nestabilnosti pa će otići putem SSSR-a), izrasla je do statusa velesile.
Na početku godine u kojoj navršavam 60, dogodio se novi nagli obrat (iako je njegovo približavanje godinama bilo uočljivo). Točka preokreta iz teorije uređenog kaosa, prelaz kvantitete u kvalitetu, nagla promjena strukture globalnih odnosa. U Sjedinjenim Američkim Državama je na vlast došao predstavnik proletarijata, te je u desetak dana razmontirao postojeću strukturu.
SAD su i dalje velesila, ali tek druga u svijetu. Nastupaju živčano i spletkare, a samouvjerena Kina se govorom Si Đinpinga, kao prvog govornika na Svjetskom ekonomskom foumu u Davosu tri dana prije Trumpove inauguracije, promovirala u prvu svjetsku velesilu. Ona brani slobodnu trgovinu, kao što su u doba svoje premoći činile SAD i ranije Velika Britanje.
Što pokazuje da kapitalizam nije umro, nego se i dalje preobražava, na početku šestog kondtratijevog ciklusa i četvrte industrijske revolucije.
Jedva čekam vidjeti, kakav će biti svijet kad budem imao 88.
