Svojevremeno se u Zagrebu razmatrala mogucnost upotrebe geotermalne energije, ali se o tome prestalo razmisljati zbog visoke korozivnosti. Pitam se da li bi se mozda jednog dana mogla koristiti specijalna stakla i/ili silikonske plastike.
Geotermalna energija se ipak koristi u primjenama niske skale.
Po mom misljenju se treba pokusati eksperimentirati sa svime i dodavati mrvicu po mrvicu dodatnih izvora u energetski sustav u cjelini.
Island je postavio vrlo ambiciozan plan za konverziju na vodikovu ekonomiju. No oni to obajsnjavaju svojim specificnostima i zelji da se potpuno rijese ovisnosti o nafti. Osim toga oni su otok, i nemaju veliku populaciju.
Kalifornija ima isto vrlo ambiciozan plan za prelazak na vodikovu tehnologiju, ali njihove su pozicije znatno drugacije. Ta je drzava i prije bila vrlo rigorozna kada je rijec o zastiti okolisa.
Mi imamo komercijalne primjene vjetrogeneratora za stanista koja imaju relativnu populaciju i do kojih bi dovodjenje dalekovoda bilo skupo.
Mislim da mnoge drzave znatno vise brine ovisnost o nafti koja se pretezno vadi u politicki nestabilnim podrucjima, nego li globalno zagrijavanje i CO2.
Kod nas ce sada pokusati pumpati CO2 iz termoelektrana pod zemlju. Ja mislim da bi grad poput Sydneya trebao imati svoje 2 nuklearke (za redundantnost) i to bi nam osiguralo energije za daljnji rast populacije. Zapravo Sydney i mali gradici stotinama kilometara juzno i sjeverno uz istocnu obalu, postepeno se spajaju u megalopolis. Potrebe za energijom vrlo brzo rastu.
|