Jebiga i meni je oblivion bio iz subjektivnih razloga odlična igra, iako je realno dobra, nadprosječna igra. Nakon dugo vremena kupio sam te godine novi komp- a da nespominjem da do tada nisam igrao nikad pravu next-gen igru- pa je to za mene bila velika promjena tako da me i tehnikalijma igra oduševila. Nisam do tada igrao drugačiji rpg od diabla iz ptičje perspektive, a i općenito sam se bio malo zapustio s igrama, tako da me oblivion pozitivno šokirao.
Kad se sjetim-
izađem iz jebenih kanalizacija- pa me neki divljak napadne- a ja slab- sam početak, borim se s njim skoro pola sata s loudanjem, pa bježim od njega, pa se ganjali oko neke kule
, rješim ga padne noć- pa vidim prejeben prizor- u mraku vitez sa bakljom na konju jaše po cesti
- pa u toj pustari mala birtija- pa u njoj popričam i prenoćim- pa me jedne noći probudi čovo iz dark brooderhooda
Također me igra bila očarala veličinom
Nakon dosta sati- čovjek se zastiti- postalo malo monotono- stalno isti questovi odnesi- donesi, postaneš prejak i prebogat- nije bilo izazova- al su zato guildovi bili odlični, puno bolji od glavne radnje (naročito thiefs i ubojice)