|
Djeco draga, mislim da niste otkrile ništa novoga. Situacija je na radnim mjestima svugdje slična. Vjerojatno ima radnih sredina gdje se sastala dobra ekipa i svak uglavnom radi svoj dio posla, usavršava se prema potrebi, prati razvitak tehnologije etc... Samo, takva su radna mjesta vjerojatno rijetkost. Nekoć sam davn bila dio jedne takve ekipe. Trajalo par godina i raspalo se!
Inače, u većini slučajeva situacija je upravoo slična onoj koju opisuju LFC i vila. Ali, uz jedan mali komentar. Strah od novog ili totalna indolencija i nespremnost za napredovanje i usavršavanje u struci (uglavnom) nisu stvar godina. Nego stvar osobnosti pojedine ličnosti, stvar zadovoljstva sa svojim pozivom, stvar osobe koja je spremna dati se svakoj ideji i izgrađivati ju, širiti svoje vidike (pa i na radnom mjestu), rješavati probleme sam (dakle stvar odgovornosti) i da dalje ne nabrajam.
U mom aktivu nas je 7. Koristimo se modernom tehnologijom, kompjutorima i napredujemo u tom smjeru samo nas dvojica "starijih" kolega. Od mlađih kolegica ne zna niti jedna "uključiti" kompjutor, dalje bolje da i ne pričam. Kada trebam bilo što obaviti moram sve sama. Naša administracija je toliko nesposobna čak i utipkavati dopise na kompjutor tako da i to sama radim. Da, to troši puno vremena i energije. Ali kao što LFC reče, ako želim (a želim) da se neki poslovi dobro obave, moram sama podmetnuti leđa.
Mislim da je tu presudna volja i želja pojedine osobe da sudjeluje aktivno u radnom procesu na svom radnom mjestu. Godine vjerojatno idu u drugi plan. Obrazovanje također ima važan, ali ne najvažniji utjecaj. Pa se eto može dogoditi kao što xxGaladrielxx kaže, da oni koji su po stupnju napredovanja na radnom mjestu nižeg statusa u nekim stvarima daleko više znaju nego oni višeg. najviše što me uzrujava u takvim situacijama je indolencija nekih kolega na radnom mjestu. Skučenost i aljkavost. Arogancija. Nespremnost na napredovanje i poboljšavanje svojih sposobnosti i vještina. Nezainteresiranost.
Ima toga još!
|