Ja imam hiperaktovnog sina tj. sa 3 godine dijagnosticiran mu je ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder).
Od rodjenja je s njim izuzetno tesko.
Od trenutka kada mu je dijagnosticiran ADHD isao je svaki tjedan jednom na terapije kod prof. Vuckovic u Klaicevu bolnicu i ona je njemu ali i nama kao roditeljima izuzetno puno pomogla.
Razumjela nas je kako je to tesko i dala nam smjernice kako se s njim ponasati.
Uglavnom s takvom djecom strasno je vazna dosljednost. Vazno je da ne uvijek znaci ne za istu radnju. Vazno je da su im obroci priblizno u isto vrijeme, da je odlazak na spavanje u isto vrijeme, vazno je tj. najvaznije je da ga se zaposli. Nama je prof. Vuckovic rekla da ga umaramo tako da na kraju dana nema vise snage hodati. Znam da ti je tesko jer imas i malu bebu, izmedju mojih je razlika 16 mjeseci pa znam kako ti je.
Mi smo mog Gremlina
po preporuci strucnjaka dali na cim vise aktovnosti koje ga zanimaju. Tako samo probali sa plivanjem i atletikom ali nije funkcionirao tamo jer i inace ne funkcionira u velikim grupama djece ali na kraju se pronasao u tenisu. Mala je grupa od 2-4 djece i funkiconira savrseno.
U skoli je bilo problema iako smo im odmah pri upisu dostavili svu dokumentaciju no i unatoc tome bila sam svaki tjedan pozivana u skolu na razgovor zbog necega sto je ucinio, na srecu izuzetno je inteligentan i prolazi (sada vec 4. razred) sa 5,00 tako da barem s tim nemamo problema.
Nakon 2. razreda promijenili smo skolu i sada je sve u najboljem redu.
Vidim da se smiruje kako odrasta i sve je s njim lakse iako jos uvijek ponekad "poludi" pogotovo kada mu se u ishrani nadje vise secera tako da to pokusavamo izbjegavati.
On je svjesan svog ponasanja i dugo je bio nesretan radi toga jer je osjecao da ga okolina zbog toga odbacuje.
Potrebno je uz sve strucne savjete i svu dosljednost, aktivnost i ostalo jako, jako puno ljubavi, on mora osjecati da je voljen i prihvacen bez obzira na sve.
Moj sin zna da ga ja volim bio on hiperaktivan ili ne.
I vazno je da ga se ne etiketira kao "zlocestog" jer oni nisu zlocesti, oni si ne mogu pomoci sami.
Zelim ti puno strpljenja.
To ce ti biti najpotrebnije.