Quote:
chocolatecookie kaže:
Jedna je stvar kad dijete histerizira namjerno jer mu je palo na pamet da je to krasna strategija da isposluje što hoće. Tada je to predstava koju spominješ.
Druga je stvar tantrum malog todlerčeta koje sašivaju emocije s kojima se ne zna nositi. Jedna je stvar ignorirati (višemanje, malo su bučni za pravo ignoriranje) tantrum (dakle, nastojati se smiriti i ne histerično ili bijesno ili potkupljivanjem nastojati smiriti dijete), druga je stvar ignorirati dijete ili ga ostaviti samo. Kakvu to poruku šalje? "Nisam tu za tebe kad si uzrujan"?
|
Daj me molim te pokusaj shvatiti -
tantrum nije tuga niti plac
per se, niti konkretno emocionalno stanje - to je
fizicka manifestacija! Burna, zestoka, (bez predumisljaja), i, falabogu, kratka.
'Situacija' (
) rijetko kada traje vise od par minuta, i ne samo da je tada svako pregovaranje i uvjeravanje nemoguce, a fizicki pristup (recimo zagrljaj) znatno otezan i nepozeljan od strane djeteta, vec je, smatram,
neuplitanje (da opet ne upotrijebim ocito omrznuti izraz 'ignoriranje' koje se prevelo kao 'odjeb'
) nacin da se djetetu da dovoljno prostora da ispuca svoj bijes i da samo odluci kada ce se pridruziti roditelju (jer, gotovo uvijek se radi o roditelju) koji je u blizini
no ne sudjeluje u tantrumu.
Njeznost i utjeha su itekako potrebni no tek onda kada za pruzanje i primanje istih postoje uvjeti.
Quote:
chocolatecookie kaže:
Žalosno mi je u takvoj situaciji poslati djetetu poruku "budi takav i bit ćeš sam". I da, ako omalovažiš njegove emocije, proglasiš ih predstavom i odeš, meni je to odjeb.
|
Nikad, ali nikad ne bih omalovazavala djetetove emocije, cak ni onda kada su uzrokovane necim nama pomalo smjesnim (recimo, sin mi je tuzan jer je teta u ducanu prvo skenirala prijateljevu cokoladicu a tek onda njegov sladoled).
Tantrum nazivam 'predstavom' u razgovoru s odraslim osobama.
Jasno mi je da se ne radi o svjesnoj strateskoj manipulaciji sa predumisljajem, vec o provali emocija izazvanih frustracijom, no mislim da se, tim mojim famoznim kratkotrajnim ignoriranjem / udaljavanjem od situacije, djetetu salje poruka
da je i samo u mogucnosti odhendlati neke situacije. I odluciti kada dozvoliti mami da ga opet zagrli.
I ne, ne povodim se za tim, kako sama imputiras, otrcanim radikalnim biheviorizmom. Nisam pristalica tough love i konstantnog kaznjavanja, stvari su puno kompleksnije od toga, no ne kao sto ih vidi 'new age' pristup koji zagovara bezuvjetno i beskrajno suosjecanje s djetetom.
I sama si poslala link na tekst s kojim se slazem do u rijec!
