Pogledaj jedan post
Old 01.09.2003., 03:52   #7
Pandora

”Ljubo...zašto i pored toga što i sam doživljavaš da te pogrešno razumiju i interpretiraju, sam činiš istu grešku u odnosu na tuđe riječi? Zašto se laćaš intrepretacije mojih riječi bez dobrog promišljanja te im davaš značenje koje im ja nisam dala?”
Ja sam te razumeo tako kako sam te razumeo i kako sam te razumeo tako sam te i komentarisao. Ako hoces da te bolje razumemo, nemoj da se izrazavas kao Biblija, da moze svako da te tumaci kako hoce, vec budi konkretnija i preciznija. No dobro, nije mast otisla u propast...tu smo da se dopunjujemo i ispravljamo. Ako sam pogresno razumeo i komentarisao tvoj prosli post, hajde da pokusam ispravno da razumem i komentarisem ovaj u kojem si dala dodatna objasnjenja.

”Ja nigdje nisam spominjala odbacivanje razuma, meditacije i mistična iskustva, i rekla sam da tek kad dobrovoljno iščupamo ovaj svijet(laž) iz srca možemo u sebi naći kraljevstvo nebesko, jer kad "iščupamo" laž sama se istina ukazuje, zar ne?”
Istina se ne ukazuje sama...moramo da je otkrijemo. Dete kad se rodi ne zna Istinu...njegov razum je prazan. Ono se radja da bi na ovom svetu razumom spoznalo Istinu. Medjutim, tragedija je u tome sto svakom detetu nakon rodjenja umesto Istine, putem vaspitanja razum nakljukaju lazima. Ako dete kasnije kada odraste te lazi izbaci iz razuma razum ce ostati prazan, bez Istine, kao sto je bio u trenutku rodjenja.

Zapravo, u razumu ce ostati Istina, u pravu si, jer covek nikada nece moci izbaciti laz iz sebe dok prethodno pomocu razuma ne otkrije Istinu i tako shvati da je to sto je do tada smatrao Istinom, bila laz. Da bi se tada ta Istina u njegovom razumu prvo malo borila protiv lazi - jer laz i Istina nikako ne mogu spavati zajedno u istom “krevetu” (“krevet” = razum) - a zatim ju nadjacala i izbacila iz “kreveta” i ostala sama u njemu da se siri. Eto, valjda je sada moj komentar povodom ove tvoje misli uredu. Znas, nekada ljudi vrlo tesko razumeju druge...treba sve da im se nacrta.

”I ako dakle ostaje ljubav kao jedina istina nije li ona ipak "stvar" srca a ne razuma?”
E, ovu tvoju misao je sada malo teze razumeti jer se moze protumaciti na mnogo razlicitih nacina. Prosto iz razloga sto je “Istina” kao pojam jedno, a “ljubav” kao osecanje je nesto sasvim drugo. Kao prvo, “ljubav” kao osecanje nikada ne moze doci pre “Isine”. Uvek prvo ide “Istina” koju razum stice i ta “Istina” uvek ima svojstvo uzroka, pa tek posle iz te “Istine” kao uzroka sledi “ljubav” kao njena posledica. Dakle, obzirom da “ljubav” kao osecanje uvek proizilazi kao posledica Istine koju razum stice i stvara, nikako se ne moze reci da je “ljubav jedina istina”, niti da je ona stvar “srca”, vec upravo da je stvar razuma. Isto kao sto i mrznja dolazi iz razuma, ako je razum nakljukan lazima. A sasvim druga je stvar sto se ljubav kao osecanje, isto kao i mrznja, dozivljava celim telom, pa i “srcem”. To je zato sto ona Istina (ili laz) koju razum stvori, siri se celim telom, koje onda tu istinu (ili laz) transformise u osecanje ljubavi (ili mrznje).

”Razum može pomoći da shvatimo "stanje stvari" ali razumski se ne može zato što razum nije ni odgovoran za tu vezanost već samo srce kroz želju i prijanjanje. Srce naravno ovdje nije fizički organ,već volja i nemoj da čak i to moram pojašnjavat.”
Ma, razumem ja da si rec “srce” ovde upotrebila kao metaforu i izvini sto sam ja to malo kakrikirao. To je jedno. A drugo je to sto mislim da nisi u pravu sto mislis da se “razumski ne moze ukloniti vezanost za ovaj svijet-laž”. Po meni, jedino se bas i moze “ukloniti razumski” jer razum je taj koji regulise nasa osecanja u zavisnosti od toga sta on smatra istinom. Kada razum shvati svoju zabludu i jednu istinu zameni drugom, automatski se u telu menjaju i volja i osecanja.

”Srcem se dakle voljno treba odreći ovog svijeta jer po njemu smo i pristali na njega (voljno).
U cijeloj svojoj priči zanemaruješ volju, a upravo je ona ključni činilac u cijeloj ovoj priči, radi čega mislim da i dolazi do nesporazuma, a za razriješenje ovog "slučaja" svakako bi trebalo znati da je razum podređen volji, a ne obrnuto.”

Mislim da ovde gresis. Ja sam problemu odnosa na relaciji razum – volja na mojoj web stranici posvetio posebnu paznju i iz toga izveo formulu koju sam nazvao Zakonom Postojanja ili Zakonom Nagona Samoodrzanja. Ukratko, po meni, razum - neovisno o tome ko je njegov materijalni cinilac u telu, da li mozak ili ona energija pomocu koje mozak radi – to je nasa svest, odnosno, nase JA i ono je bog u nasem telu koji regulise sve. I upravo ta nasa svest, odnosno JA je to koje sebe identifikuje sa celim telom i koje se bori za opstanak tela isto kao i za svoj licni opstanak. Kako to nasa svest radi? Radi tako sto kroz kretanje tela stice iskustvo, tj. znanje. To znanje u sebi razvrstava u dve kategorije, tako sto sve ono sto ugrozava opstanak tela, i sto telo dozivljava negativno kao nezadovoljstvo, nasa svest svrstava u kategoriju zvanu “zlo”, a sve sto omogucuje postojanje tela ili tom postojanju daje neki smisao, svrstava u kategoriju “dobro”. Zatim ta nasa svest (JA), svemu sto omogucuje njeno postojanje i postojanje tela i sto znaci “dobro”, daje znacenje “Istine”, a svemu sto ju ugrozava i sto znaci “zlo”, daje znacenje “lazi”. A kasnije prema tom svom iskustvu koje smatra “istinom” ili “lazi”, nasa svest formira i svoju “volju”, odnosno svoje zivotne “zelje”. Sve sto za nasu svest (JA) ima znacenje “dobra”, ona to i voli (“ljubi”) i to “zeli”, a sve sto ima znacenje “zla”, ona od toga ima strah, to mrzi i od toga bezi i to je nacin na koji se nasa svest, razum, ili pak, nase JA, samoodrzava u telu zajedno sa telom. Sto prakticno znaci da ni u kom slucaju nije tacno da je nas razum (svest-JA) potcinjen nasoj volji, vec upravo je obrnuto. Nas razum (svest – JA) je glavni uzrocnik, pokretac i regulator nase volje.

Naravno, nasa volja (zelja) jeste ta koja pokrece nase telo, jer dok se ona ne pjavi u nama telo se ne moze pokrenuti, ali iza te nase volje uvek stoji nas razum (svest – JA) koji uvek odlucije o tome da li ce, u skladu sa svojim iskustvom “dobra” ili “zla” da pokrene volju ili ne.

I jos nesto kao bitno za ovu diskusiju, jeste to, da nasa svest-razum moze biti i nerazvijena, u smislu da nije stekla dovoljno iskustva u vezi toga sta je istinsko “zlo” ili “dobro”, kada se moze desiti da “laz” i “zlo” vrednoje kao “Istinu” i “dobro” i da svoju “volju” formira i usmerava u skladu sa “lazima” i “zlom”. Upravo u ovoj diskusiji mi i raspravljamo o tome koje sve “lazi” na ovome svetu postoje, koje uzrokuju “zlo”, a mi ih jos uvek smatramo velikim i svetim “Istinama” i vrednujemo kao “dobro” i prema njima formiramo nasu “volju”, tj. zivotne zelje i delovanja, a sve se to na kraju vrati nama samima kao najcrnje “zlo”. Da bi se odbranili tog “zla”, dakle, nije stvar u tome da mi unistimo u sebi nasu “volju” da cinimo "zlo", vec da prvo razumemo da to “zlo” nije “dobro”, vec “zlo”, a tek posle toga kada smo to zaista i razumeli, nasa “volja” (“zelja”) da i dalje cinimo zlo ce nas proci sama od sebe, tako sto se ona vise nikada nece ni pojaviti u nama.

”Iz ove tvoje nemogućnosti da shvatiš istovjetnost onoga o čemu govorimo i zbog inzistiranja na nepostojećim razlikama, a i zbog nekih drugih stvari, čini mi se da nam to "kraljevstvo nebesko" nije baš na dohvat ruke, i da nam ima još neko vrijeme boraviti u ovoj dolini suza.”
Ovo si dobro primetila. Mnogo ljudi na svetu misli i tezi slicno nama, ali zbog malih nijansi u razumevanju, ili pak nerazumevanju celog problema dolazi do nesporazuma i odlaganja resavanja problema.

”Međutim svaki trud je hvale vrijedan i svaki korak prema istini značajan....”
I sa ovim se slazem...treba se truditi. U nasem slucaju to znaci: ne treba stedeti reci. Ako treba jednu stvar izrecimo na pet razlicitih nacina da bi nas nasi sagovornici sto bolje shvatili, da ne bi bilo nesporazuma. To upravo i jeste moj moto i zato moji postovi i jesu ovako dugacki. Bolji svet nikaka necemo uspeti dostici borbom topova, vec samo borbom reci.

Pozdrav.
Ljubo is offline  
Odgovori s citatom