Alyosha kaže:
Može imati, ali rijetki su takvi. To bi uglavnom bili ljudi koji su klasični ljubavni život žrtvovali radi neke druge vizije i nazovi ljubavi. Većina takvih završi mizerna i ne postigne ništa pametno u životu. Nekolicinu upamtimo i učimo o njima kao o ekscentričnim genijalcima u školi. Ima još njih kojima je takav život imao smisla, ali o njima ne učimo, naravno. Da ne bi bilo da samo neki teški ludi genijalci mogu pronać smisao u takvom životu.
Što se prosječnog čovjeka tiče, stvari su ipak bitno drugačije. I ne bih se previše obazirao na ove klasične izjave koje ćeš pročitat na temama ovakve tematike. Tipa da partner neće tvoj život učinit smislenijim, zanimljivijim, štogod, ukoliko tvoj život nije takav i bez partnera. To su sve odreda gluposti. To je ravno govorenju kako posao koji želiš radit neće tvoj život učinit smislenijim, zanimljivijim, itd., ukoliko tvoj život nije takav i bez tog posla. Da se razumijemo, ne govorim da je partner isto što i posao, samo povlačim paralelu po pitanju utjecaja tih stvari na život pojedinca. To su sve klišej izjave iz ženskih časopisa. Ne treba to slušat. Logično je da stvari u tvom životu utječu na kvalitetu tvog života. Pogotovo bitne stvari kao što su tvoja okupacija, partner, prijatelji, itd. Stvari na kojima se ljudski život generalno i temelji. Primjera radi, imalo bi smisla reć da ti novi mobitel ili nova jakna neće podarit previše smisla u životu jer su to kompletno trivijalne stvari. To su polja na kojima te mudrosti iz ženskih časopisa zapravo i drže vodu, ali to se ne može ekstrapolirati na bitna životna polja poput obitelji, posla, prijatelja, itd.
Ljudi, generalno, smisao pronalaze upravo u tim stvarima. I bitno je održavati balans između njih. Primjerice, danas je jako popularno zanemariti neka bitna životna polja radi naše karijere, ali karijera sama po sebi većini ljudi nije dovoljna. Ovo je bez da uopće spominjemo činjenicu da je karijera danas razvodnjena riječ koja više ne znači ništa. Jer, u pravom smislu riječi, većina ljudi nema karijeru - imaju običan posao. Potrebno je biti prizemljen i održavati balans između svih bitnih strana individualnog života kako bismo maksimizirali naše šanse za zadovoljstvo istim tim životom.
Čovjek je društvena životinja i posljedično mora imati prijatelje. Pravi samotnjaci su rijetka vrsta. S tim da obično imanje prijatelja zapravo nije ni dovoljno, bitan je osjećaj pripadnosti široj zajednici pa bi tako za ljude bilo bolje da održavaju dobre odnose i sa zajednicom te se osjećaju povezano s njom. To je pogotovo problem u većim gradovima u kojima si doslovno okružen ljudima koje ne poznaješ.
Ljudi su također i više-manje monogamne životinje i romantično im je partnerstvo bitan faktor u životu. Da, sposobni jesmo za širok spektar seksualnog ponašanja, ali povijesno se ustalio jedan konkretan obrazac ponašanja -> monogamija. I to nije društveno nametnuto nego je jednostavno obrazac ponašanja koji nam, kako individualno, tako i kolektivno najbolje leži na svim razinama. Zato i jest obrazac koji je preživio kroz povijest. Ljudima je generalno potreban stabilan partnerski odnos kroz život. Kroz obitelj se ispunjava jedna od najvažnijih životnih uloga koje imamo, zapravo i najvažnija jer je cijelo naše društvo upravo na temelju obitelji izgrađeno. Neki su to u stanju žrtvovati da pronađu lijek za rak i u tome pronalaze dovoljno smisla, ali to nije većina ljudi. Stoga manjkavost na tom životnom polju također rezultira nezadovoljstvom.
Ukratko, sve su to stvari koje su nam za posljedicu naše evolucijske povijesti bitne i ljudi koji mogu živjeti bez da su ostvareni na nekom od tih područja su debele, debele iznimke. Nemoj zaglaviti u ovom modernom načinu razmišljanja koji ti govori da čovjek mora biti sretan sam kako bi bio sretan i s drugima. To su gluposti. Čovjek nije otok. Ako osjećaš da ti po tim pitanjima nešto u životu fali, onda su šanse da si u pravu i da ne balansiraš dovoljno dobro.
|