|
Vec sam nekoliko puta pocela pisati i prestajala. Imam stranice i stranice razbacanih misli.
Znam da je vise nema, ali ne mogu prihvatiti da nikada vise necu zagrliti moje predivno njezno lice i ljubiti okice i naprceni nosic, dok se ona brise i vice: "Mama, balis me!!!"
I da nikada vise necu lakirati nokte, svaki nokat razlicitom bojom, i nikada vise necu toliko uzivati u shoppingu i tenisu i presvlacenju po tisucu puta.
I nikad vise necu naci nered u kuhinji nakon sto ona ide kuhati ili peci kolace.
I nikad vise nece leci preko mene dok i maziti se kao mace iako je bila moje visine.
Danas mi je palo na pamet: kako sam uopce mogla pustiti da netko ili nesto odvoji onako predivno bice od mene???!!!
To nije bila moja odluka, mozda ce netko reci. Znam. I to je ono sto je cini nepravednom.
Kako netko, bilo tko, moze uzeti nesto moje??????
Daje li to meni pravo da uzmem nesto sto nije moje??????
Uzasno me boli.
Uzasno mi nedostaje.
Moja djeca su centar mog svijeta.
Nedostaje nam svima.
Njen brat danas kaze kako je razmisljao o tome kako ce odrastati zajedno, imati svoje obitelji, svoju djecu.
Kako ce imati nekoga samo svoga cijeli svoj zivot.
Zasto je to moralo biti???
Ne zelim nista, bas nista, samo moju Najmiliju. To mi je jedina zelja za sve moje rodjendane i Bozice od sada pa dok ne umrem.
Zelim samo moju Najmiliju.
Osjecam fizicku bol, raspadanje u dusi, osjecam kako mi se srce lomi. Osjecam grceve nemoci i zelim da sve ovo stane.
Zelim njen glas i predivne okice i ruke oko mog struka dok me grli.
Boze, cuje li me itko!!!!!!!!!!!!!!
__________________
"She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest"
|