[Ilium]

O meditaciji se moze puno pricati. Citanje tudjih iskustva nema nikakvog smisla. Svatko dozivaljava neke pojave tijekom meditacije na svoj nacin i ne bi se trebao obazirati i razmisljati - zasto ja ne dozivljavam to isto ili kad cu ja to dozivjeti ili truditi se i misliti na to sto je netko drugi iskusio. Na kraju, sta mene briga sto je neki Pero tijekom meditacije osjecao da hoda po vodi i razgovara s ribama. Meni to nista ne znaci. Mozda Peri da. Isto kao da ja pricam sto sam dozivio i osjetio kad sam jeo spagete s raguom. Koga to interesira? Ja sam uzivao u okusu i bilo mi je super, ali da to prepricavam nekom drugom i da onda on proba isto... to nema smisla.

Nadalje, tijekom meditacije ne bi se trebalo misliti na nista. Al nije da se opet trebate boriti s mislima koje dolaze i tjerati ih, jer onda opet mislite. Treba ih pustiti da prodju same od sebe.

Ovo o cemu govorim je transcendentalna meditacija koju prakticiram vec 15 godina. Bez meditacije ne bi mogao. Danas, kad meditiram, ne shvacam to kao nesto specijalno - dozivljavam to kao dio zivota i kao nesto sto se mora obaviti, a ne zahtjeva nekakve pripreme. Meditaciju shvacam kao i svakodnevnu higijenu (pranje zuba, umivanje). Ne znam kako bi bilo da prestanem meditirat. Ne pada mi na pamet jer me ne zamara i nije mi problem. Na kraju, nekad kad ne stignem meditirat zbog necega (putovanja, posla) ne zamaram se. Meditiram sutradan kad mogu.

Vidite, meditacija nije nesto strasno, misteriozno. Neki ljudi meditiraju, a da ni ne znaju da meditiraju. Ima razlicitih tehnika meditacija. Cuo sam da neke mogu biti opasne, ali to vrijedi samo za one labilne osobe koje imaju tendenciju da prosvikaju. Ne kazem da im ne preporucujem meditaciju, ali NE SMIJU eksperimentirat bez nadzora ucitelja. Ja poznajem ovu tehniku i druge mi ne trebaju i ne interesiraju me.