Moj dida je u jednom periodu svog života bio blago depresivan i melankoličan (pitam se na koga sam naslijedila narav
) i u tom periodu nije radio ništa nego cijele dane pušio i proučavao Bibliju.
Kad je umro, uzela sam tu njegovu Bibliju, točnije Sveto pismo u prijevodu Vuka Karadžića. Te bilješke... ljudi moji
Bolje su od bilo koje posvete. Najbolje mi je kak je na jednoj stranici uz neku "I reče Isus učenicima..." rečenicu HB olovkom napisao: "Tu si se gadno prevarija". Na jednom drugom mjestu ostala je ceduljica na koju je bilježio poglavlja koja je do tad proučio i to izgleda ovako:
- Postanak
- Izlazak
- Levitski
- Brojevi
- Stevo Karapandža kaže da govedinu treba nakapati limunovim sokom da bi bila mekša - spomeni staroj
- Ponovljeni
- Jošua
- 435-222 Aco iz servisa
Mislim, ne bih se odrekla te knjige ni da mi nude suho zlato i eliksir vječnoga života
A od posveta... imam jednu koja mi je draga, ali je ne razumijem. Takav je bio i čovjek koji ju je napisao u knjigu kad mi ju je poklanjao. Imam i puno onih gdje je darivatelj napisao nešto vrlo klasično. No među onima koje su tiskane s knjigom, najveća mi je guba ona u knjizi
Ženski Eros i civilizacija smrti koju je autor posvetio -
svojoj ženi 