Quote:
Frea kaže:
Zato što naši političari nemaju volje, znanja, sposobnosti niti želje baviti se problematikom hrvatskih žrtava.
Iskreno, doista, žalosti i rastužuje taj krajnji nemar i nedostatak empatije naspram hrvatskih stradalnika.
Nalikuje opisu i odnosu zle maćehe iz bajki. No, možda bi se tim pitanjem trebali pozabaviti sociolozi ili psiholozi jer doista,
ne mogu se oteti dojmu kako smo mi jedan svojevrsni fenomen u svijetu koji će uvijek imati empatije i sredstava
za pomoć drugima, a svoje vlastite zatiremo, omalovažavamo i ponižavamo što je više moguće. Je li to uvjetovano
povijesnim okolnostima i razjedinjenošću ili nečim drugim doista ne znam.
Evo, ponajbolji primjer tog maćehinskog odnosa je i nedavni
sastanak stradalnice DR-a i autorice knjige 'Hotel Zagorje' Ivane Simić s predsjednikom Josipovićem.
On sve zna o žrtvama Paulina dvora, no nema blage veze o Ovčari i Vukovaru, niti ga se tiče. Njega koji bi kao trebao
štiti hrvatske interese. Povrh svega, da stvar bude još tužnija, riječ je i o osobi koja je autor hrvatske optužnice protiv srbije.
No, tu ne možeš baš ništa.
|
Zar nije malo neobično da je optužnicu protiv Srbije pisao onaj koji se najviše zalaže za ukidanje tužbe protiv Srbije.
što se tiče ostalog, nije uputno danas pisati o hrvatskim žrtvama. To je preporuka EU, treba pisati o srpskim žrtvama a kako je njih bilo razmjerno malo, treba ih izmišljati. Medijskim presingom da se stekne takav dojam da više vrijedi jedna srpska žrtva nego tisuću hrvatskih. I to se postiglo. tako danas svatko zna za Loru, obitelj Zec, i još pokojeg mrtvog Srbina a za hrvatske žrtve osim Ovčare i Škabrnje nitko ne zna.
To sve treba da bi se krivnja u prvom koraku izjednačila a u drugom koraku prebacila na Hrvatsku, što je Hag učinio optužnicom za zločinački poduhvat a hrvatsko sudstvo nastavilo, opet po preporuci EU, oslobađanjem tju prevođenjem srpskih zločina u oružanu pobunu kako bi potpalo pod aboliciju i suđenjem hrvatskim vojnicima čija se suđenja ponavljaju dok se ne osude.
Srbija se iz ratnog gubitnika i agresora pretvara u moralnog pobjednika i žrtvu a Hrvatska postaje zločinački plan i anatemizirani krvnik. U toj raboti je djelovalo i puno "Hrvata" a zadnji koji udara najjače akorde je genijalni skladatelj.